11 juli

Memorijalni centar Potočari

Tridesetak hiljada ljudi u Potočarima

Dizanjem zastave i intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, u Memorijalnom centru Potočari započeo je danas u podne zvanični program komemoracije za 534 žrtve srebreničkog genocida.
Foto: Reuters

Hor djevojaka iz Zenice izveo je "Srebrenički inferno", a zatim su se prisutnim obratili Osman Suljić, načelnik općine Srebrenica, Charles English, američki ambasador u BiH, Valentin Inuko, visoki predstavnik u našoj zemlji, i Haris Silajdžić, član Predsjedništva BiH.

Ovom skupu prisustvuje oko 30.000 članova porodica žrtava, prijatelji i komšije ubijenih, kao i visoke delegacije iz oba entiteta te međunarodni zvaničnici.

Danas je 534 Srebreničanina, umjesto dosadašnjeg broja, kojim su se vodili kao nestali, dobilo identitet i vraćeno im je ime, te će poslije 14 godina od svirepe smrti na dostojanstven način biti pokopano i naći smiraj duši u Memorijalnom centru Potočari.

S današnjim danom ovdje će bit ukopano 3.749 srebreničkih Bošnjaka.
(FENA)

Bas zalosno,nek im je lahka zemlja Amin

Cijeli dan gledam na fedralnoj televiziji o Srebrenici i tim ljudima pa stvarno koje strahote ,kao što Lela kaže vrisak do neba. 4000 osoba je bilo u maršu mira pješe do Srebrenice .

Ja nasu TV- u Dk-- nemam
al me sestra sad nazvala gleda i pustila malo da slusam
znas Beba kamen da place, ma covjek nema rijeci,samo
je on mocan i sve vidi i zna,ON NEZURI ON SVE POLAHKO VRATI,,,,,AMIN JARABI

Ne znam čovjek to ne može zaboraviti.Čak i ne treba jer svi smo mi Srebrenica.

Nikad Beba,i bas treba pisat i pricat o tom,i samo prenosit s koljena na koljeno da se nezaboravi.

Komemorativni skup protekao mirno i bezbijedno
Komemorativni skup, održan danas u Memorijalnom centru u Potočarima, a koji su obezbjeđivali pripadnici Ministrastva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), proteko je mirno i bezbjedno, saopšteno je danas iz Centra javne bezbjednosti (CJB) Bijeljina.
Foto: APU saopštenju se navodi da su bezbjednom održavanju skupa, kojem je prisustvovalo oko 30 000 posjetilaca, značajan doprinos dali sami učesnici, kao i građani Podrinja.

Policija RS je, u saradnji sa drugim agencijama kao što su Agencija za istrage i zaštitu BiH (Sipa), Granična policija BiH, Policija Tuzlanskog kantona, Federalno ministarstvo, OSA , EUPM i EUFOR, obezbijedila potpunu sigurnost političkih ličnosti iz BiH i inostranstva, kao i drugih zvaničnika.

Tokom trajanja skupa, obezbijeđeno je normalno i nesmetano odvijanje saobraćaja koji je na magistralnim i regionalnim putevima podrinjske regije bio frekventan, navodi se u saopštenju, koje je potpisao načelnik CJB Bijeljina i rukovodilac Štaba akcije "Srebrenica 2009

(izvadak iz Višegradske apokalipse)

"Tristo jada, tristo vinograda
i toliko grozdova na njemu
i toliko zrna na grozdovima
i još tristo godina da živim
goru muku neću dočekati
niti mogu ja mirno zaspati"

Svakakvih se čuda ja nagledah
i neljudskih djela i nedjela
Čini mi se sav se svijet sjatio
pa zla čini nedužnom narodu.

E. Muratović

Najmlađi, među 534 žrtve genocida koje su sahranjene u subotu u Potočarima, imali su 14 godina: Srebrenica 2009. Photo: BETA/AP /Amel Emrić







U
Potočarima su u subotu sahranjena 534 tela žrtava genocida koji su
srpske snage počinile na Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine *
Komemoraciji je prisustvovalo oko 30.000 ljudi, među kojima članovi
diplomatskog kora u BiH, predstavnici međunarodne zajednice, zvaničnici
BiH, nevladine organizacije iz Srbije, ali i brojni posetioci iz celog
sveta


U subotu 11. jula obeleženo je 14.
godišnjica masakra u Srebrenici, kada su u leto 1995. srpske vojne
snage predvođene generalom Ratkom Mladićem počinile genocid nad više od
osam hiljada Bošnjaka. Od 534 tela, među najmlađim žrtvama koje su ove
godine ukopane su tri mladića koji su na dan ubistva imali po 14 godina.

Na komemoraciji se prisutnima prvi
obratio ambasador SAD u BiH Čarls Ingliš koji je postavio pitanje kako
je moguće da se ovakav genocid dogodi u nekada mirnoj zemlji. Rekao je
da moramo priznati da svet nije sprečio pokolj nevinih, i podsetio je
na nedavne reči predsednika SAD Baraka Obame da su zločini u Bosni
„mrlja na našoj kolektivnoj savesti”.

„Oni koji poriču genocid, čine da mrlja bude još veća i postaju saučesnici u tom procesu”, rekao je Ingliš.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Incko istakao je da mrtvima mora da se vrati dostojanstvo.

„Zaborav mrtvih je njihovo novo
ubijanje”, napomenuo je visoki predstavnik i ukazao na važnost
rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici, kojam prema njegovim
rečima, nije važna samo za Srebrenicu već i za sve Evropljane, jer se
mir gradi na istini i pravdi.

Član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić
rekao je „da će nas trag Srebrenice vazda proganjati”, i osvrnuo se na
Obaminu izjavu, smatrajući da će mrlja tu i ostati. „Namjera zločinaca
bila stvaranje etnički čistih teriotorija i oni su u tome uglavnom
uspjeli. Mali je broj onih koji su se poslije Dejtona vratili svojim
kućama”, rekao je Silajdžić i poručio da nema ostvarivanja
dobrosusedskih odnosa sve dok Srbija ne prizna zločine koje je počinio
beogradski režim i dok Ratka Mladića drži na slobodi.

Silajdžić je pozdravio usvajanje
Rezolucije o Srebrenici u Hrvatskoj i Crnoj Gori i dodao da bi bilo od
velikog značaja kada bi i u BiH i Srbiji uradili to isto.
U Memorijalnom centru u Potočarima ukupno je sahranjeno 3.749
identifikovanih osoba. Subota, 11. jul, proglašen je Danom žalosti u
Federaciji BiH, ali ne i na teritoriji cele države BiH.
Zaborav mrtvih je njihovo novo ubijanje

Ovo stvarno zaosno

Beba (citat):Ubijen i sahranjen na svoj rođendan
Salih Mulalić je sa nekoliko prijatelja danas u mezar Memorijalnog centra Potočari spustio tabut s posmrtnim ostacima svoga brata Senada.
Foto: APBio je to oproštaj od Senada, za čiju sudbinu nije znao punih 14. godina.

"Ovo je najtužniji dan u mom životu. Posebno zbog toga što kopam brata na njegov rođendan. On je rođen 11. jula, ubijen 11. jula i sahranjujemo ga 11. jula", kazao je Salih.

Njegov otac ubijen je u Potočarima istog dana 1995. godine kada je iz mase ljudi izdvojen i ubijen u neposrednoj blizini svoje kuće u Potočarima, u neposrednoj blizini današnjega Memorijalnog centra.

Sjećanje na Zejnila

Često razmišljam o mojim bivšim prijateljima, poznanicima, kolegama. Pitam se, šta je sa njima bilo, gdje sada žive, šta rade. Često mi na pamet padne moj „cimer“ Zejnil.
Ko da je jučer bilo. Ulazi on u sobu i kaže: Ja sam V. Zejnil iz Kravice kod Srebrenice. Ustajem, pružim mu ruku i predstavim se. Već nas je bilo trojica u sobi. Dobili smo novog Cimera, eto sad smo kompletni.
Tako je počeo naš dvogodišnji, zajednički život u Studentskom domu u Tuzli. Zejnil je studirao na PA, odsjek biologija - kemija. Bio je jedan od boljih studenata na odsjeku. Pošto su na njegovoj grupi većinom bile djevojke zezali smo ga da mu je lijepo ko u Haremu. Međutim, on je bio ozbiljan, imao je djevojku u Kravici i bio joj je izuzetno vjeran. Uvijek je na naše zezanje odgovarao; „ja imam djevojku, ostavite me na miru“. On je bio nekako drugačiji od nas. U njega se moglo uvijek osloniti, bio je čovjek od riječi. Imao je svoj cilj. Želio je da u što kraćem roku diplomira i svojim radom olakša život svojim roditeljima i ostalim članovima svoje obitelji. Bio je ponosan na svoj kraj, svoju Srebrenicu, Kravicu. Često mi je pričao o običajima koji tamo vladaju. Znao je reći; „Nije to kao kod vas, kod nas još postoji «pendzeranje», još uvijek se u kolu djevojka drži za maramicu“. I onda mi je objašnjavao šta je to «pendzeranje» i što je najzanimljivije ja sam mu sve to vjerovao. Nisam volio kemiju, ali sam uz njega naučio mnoge biokemijske formule. Bio je neumoran u učenju. Davao je ispit za ispitom i to sve u roku. Uvijek je govorio; „Tko ide prema cilju, pa makar i padao i kasnio, ako bude ustao i išao naprijed prije ili kasnije doći će na cilj. Idi malim koracima naprijed prema cilju. Svaki položeni ispit je jedan korak do cilja“.
Sjećam se. U drugoj godini, predložimo Zejnila u komisiju sa dodjelu studentskih stanova, u nadi da ćemo preko njega moći ubacivati neke naše poznanike u dom. Međutim tu smo se grdno prevarili. Zejnil je imao velike moralne kvalitete, bio je pravedan, i na tako nešto nije pristajao. Kod njega je važila ona deviza; „ni po babi ni po stričevima“. Pravednost nije kod njega bila nikakvo stanje, nego životna zadaća. Ona se daruje onima koji se trude i započima prihvaćanjem zaduženja kaja nam se nude.
Hranili smo se u studentskoj menzi. Vrlo često smo uplaćivali jedan bon i onda uzimali «repetu», tj drugu porciju, kako bi i onaj drugi mogao da jede. Ponekad smo sami pravili ručak. Takav ručak se sastojao najčešće od graha sa goveđim gulašom. Za doručak smo najčešće jeli marmeladu, što je moja mama pravila od različitog voća. Zejnil je znao reći;“nikad bolje marmelade nisam jeo“.
Prošla su ta vremena. Prije nekoliko dana u razgovoru sa Sejom, pade mi i Zejnil na pamet. Pitam Seada zna li on šta o Zejnilu, da li se izvukao iz Srebrenice, gdje živi. Na to će mi Sead;“ Koliko ja znam Zejnil je ostao u Srebrenici“. Nisam znao šta da radim. Uđem u internet i tražim. Nađem spisak poginulih i nestalih iz Srebrenice i «listam». Na spisku 8372 osobe. Sve se nadam da njega neću naći na tom spisku. Međutim pri dnu spiska pod brojem 8247 njegovo ime. Ne mogu da vjerujem. Tješim sam sebe da je to ipak spisak koji predstavlja i nestale osobe, što znači da možda i nije poginuo. Tražim dalje i na jednom spisku nalazim, opet njegovo ime. Ovaj put piše «Indentificiran 2002.godine»
Gledam u njegovo ime i misli mi same idu njemu: Eh moj Zejnile, od tebe sam naučio da je ponekad sve što netko treba, nečija ruka za držanje i srce za razumijevanje, da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu. Ti si govorio da je život tvrd i zahtijevan, ali da smo mi žilaviji i izdržljiviji.
Danas sam molio za tebe, za tvoju dušu, zaželio ti sve najbolje, zamolio nebo da te blagoslovi. Molio sam da ti nebo potvrdi da si vrlo poseban i da ti bude laka crna zemlja.
Na kraju mi uvijek ostane isto pitanje koje sam sebi postavljam. Zašto, zašto..... međutim na to pitanje nikako da nađem odgovor. Zašto baš ti, zašto uvijek dobri ljudi.... nemogu da se pomirim sa onom mšlju. „I Bog uzima samo dobre“.
Uvijek ćeš ostati u mom srcu.

Stiv najljepša ti hvala za ovaj tvoj post u ovoj temi