Da se ne zaboravi...
Stranica 2/4 • Share •
Stranica 2/4 •
1, 2, 3, 4 
Re: Da se ne zaboravi...
Pobijeni 1992 u Brckom, dzenaza je danas 14.06.2008

http://www.youtube.com/watch?v=ahVjbOFRtLc
Ljudi su uglavnom nalik na pse, koji pocinju
lajati cim izdaleka zacuju lajanje drugih pasa
Re: Da se ne zaboravi...
Preneseno sa brcanskeraje
Na drugu godisnjicu otkrivanja masovne grobnice u Goricama na jednoj Posavskoj stranici nadjoh i ovaj tekst. Jako me dirnuo, pa sam ga pozelio ovdje podijeliti s svim ljudima dobre volje.
Bez obzira tko su bile žrtve i na kojoj strani, jer bilo ih je u svim nacijama na našem prostoru, kao i onih koji su počinili zločin, ne smijemo ostati nijemi, ne smijemo zaboraviti. Neka nam i ova dženaza - pokop bude opomena da jednom zauvijek odbacimo mržnju i napokon jednom izađemo iz ovog kruga zla kako se slična događanja ne bi ponovila -NIKADA VIŠE! Što su skrivili svi ti ljudi? Bili su pripadnici jednog drugog naroda, jedne druge vjere. Bili su sasvim obični, nikome zlo nanijeli. Pa ljudi moji, dokle ćete zloupotrijebljavati vjeru i naciju i miješati je u politiku? Dokle ćete druge gledati kao nižu vrstu nedostojnu da živi? Vaša vas vjera tomu ne uči. A što vas je naučilo onda? Jesu li to vaše vođe zatrovane kojekakvim đavolskim ideologijama i vas zatrovali, ili je to vaša naivnost, glupost i primitivnost dala mjesta da zlo sjeme pusti korijenje i da raste, da vam zaslijepi razum kako ne bi vidjeli što činite!?
Vidim ovdje, odmah na početku ovog tužnog spiska: trinaestogodišnja curica novembra 1994. odvedena iz svoje kuće i ubijena. Nisam mogao dalje, tko zna na što bih sve naiš'o. Tko mi to može od vas dati odgovor na pitanje: kako je ona mogla biti kriva? Treba li reći da Elizabeta nije bila jedino ubijeno dijete u ovom najjačem orkanu mržnje koji je nedavno poharao naše prostore. Treba li pričati i o svim tragičnim posljedicama što ih je iza sebe ostavio, o uništenim famlijama, selima, gradovima; ljudima, raseljenima, o poremećenom skladu života kojim smo živjeli...
I opet nešto ko da šuškamo, samo potiho, dozvoljavamo onim istim ideologijama da nam se ukorijenjuju u srcu. Prokleti da ste! Ako tako osjećate a ostajete lijeni da svoje srce motikom okopate: Idite i bacite se u Savu, jer bolje će biti tako! Svi vi, kao takvi - hrvati, srbi, muslimani ...
A oni što zločine počiniše neka ih ne taje više! Neka na pokop ovaj ili onaj što slijedi dođu da nevine žrtve za oprost mole -pustite suzu, bit će vam bolje! I još više: pronađite i one svoje žrtve žive, popričajte s njima i molite za oproštenje. Samo tako tvoje i njegovo dijete imat će šansu da gradi neko bolje pokoljenje. A i vi popovi, fratri, imami, političari! Pobogu, dajte urazumite se već jednom, učite svoju pastvu dobroti i poštenju, vladajte nad njima po pravdi, nisu ljudi stada ovaca da ih uzgajate za klanje, već su Božijih ruku djelo, na koje vi bacate blato. Koji će od vas i kada izreći izvinjenje, ili će to biti, kao u gore navedenoj tužnoj priči, ostavljeno za dolazeće pokoljenje? Zašto čekate?
Očito da ovu temu nećemo stići završit, ostavimo za to prostor, jednim dijelom da se ne zaboravi sve ono što je bilo, a drugim, još većim, gdje ne smijemo štedjeti riječi za svijet bolji!
Sada skrušeno pognimo naše glave i u mislima pokušajmo osjetiti što su osjećale nevine žrtve što je i svako od nas mogao, s njima ili umjesto njih, biti. Molimo i Stvoritelja da nas oslobodi takvih kušnji i izvršitelja -neka im pomogne prosvjetliti razum ...
Josip Vučković
josip@mail.dk
www.hasic.dk
14.06.2008
Na drugu godisnjicu otkrivanja masovne grobnice u Goricama na jednoj Posavskoj stranici nadjoh i ovaj tekst. Jako me dirnuo, pa sam ga pozelio ovdje podijeliti s svim ljudima dobre volje.
Bez obzira tko su bile žrtve i na kojoj strani, jer bilo ih je u svim nacijama na našem prostoru, kao i onih koji su počinili zločin, ne smijemo ostati nijemi, ne smijemo zaboraviti. Neka nam i ova dženaza - pokop bude opomena da jednom zauvijek odbacimo mržnju i napokon jednom izađemo iz ovog kruga zla kako se slična događanja ne bi ponovila -NIKADA VIŠE! Što su skrivili svi ti ljudi? Bili su pripadnici jednog drugog naroda, jedne druge vjere. Bili su sasvim obični, nikome zlo nanijeli. Pa ljudi moji, dokle ćete zloupotrijebljavati vjeru i naciju i miješati je u politiku? Dokle ćete druge gledati kao nižu vrstu nedostojnu da živi? Vaša vas vjera tomu ne uči. A što vas je naučilo onda? Jesu li to vaše vođe zatrovane kojekakvim đavolskim ideologijama i vas zatrovali, ili je to vaša naivnost, glupost i primitivnost dala mjesta da zlo sjeme pusti korijenje i da raste, da vam zaslijepi razum kako ne bi vidjeli što činite!?
Vidim ovdje, odmah na početku ovog tužnog spiska: trinaestogodišnja curica novembra 1994. odvedena iz svoje kuće i ubijena. Nisam mogao dalje, tko zna na što bih sve naiš'o. Tko mi to može od vas dati odgovor na pitanje: kako je ona mogla biti kriva? Treba li reći da Elizabeta nije bila jedino ubijeno dijete u ovom najjačem orkanu mržnje koji je nedavno poharao naše prostore. Treba li pričati i o svim tragičnim posljedicama što ih je iza sebe ostavio, o uništenim famlijama, selima, gradovima; ljudima, raseljenima, o poremećenom skladu života kojim smo živjeli...
I opet nešto ko da šuškamo, samo potiho, dozvoljavamo onim istim ideologijama da nam se ukorijenjuju u srcu. Prokleti da ste! Ako tako osjećate a ostajete lijeni da svoje srce motikom okopate: Idite i bacite se u Savu, jer bolje će biti tako! Svi vi, kao takvi - hrvati, srbi, muslimani ...
A oni što zločine počiniše neka ih ne taje više! Neka na pokop ovaj ili onaj što slijedi dođu da nevine žrtve za oprost mole -pustite suzu, bit će vam bolje! I još više: pronađite i one svoje žrtve žive, popričajte s njima i molite za oproštenje. Samo tako tvoje i njegovo dijete imat će šansu da gradi neko bolje pokoljenje. A i vi popovi, fratri, imami, političari! Pobogu, dajte urazumite se već jednom, učite svoju pastvu dobroti i poštenju, vladajte nad njima po pravdi, nisu ljudi stada ovaca da ih uzgajate za klanje, već su Božijih ruku djelo, na koje vi bacate blato. Koji će od vas i kada izreći izvinjenje, ili će to biti, kao u gore navedenoj tužnoj priči, ostavljeno za dolazeće pokoljenje? Zašto čekate?
Očito da ovu temu nećemo stići završit, ostavimo za to prostor, jednim dijelom da se ne zaboravi sve ono što je bilo, a drugim, još većim, gdje ne smijemo štedjeti riječi za svijet bolji!
Sada skrušeno pognimo naše glave i u mislima pokušajmo osjetiti što su osjećale nevine žrtve što je i svako od nas mogao, s njima ili umjesto njih, biti. Molimo i Stvoritelja da nas oslobodi takvih kušnji i izvršitelja -neka im pomogne prosvjetliti razum ...
Josip Vučković
josip@mail.dk
www.hasic.dk
14.06.2008

http://www.youtube.com/watch?v=ahVjbOFRtLc
Ljudi su uglavnom nalik na pse, koji pocinju
lajati cim izdaleka zacuju lajanje drugih pasa
Re: Da se ne zaboravi...
Eto , između ostalog i taj zadnji članak pokazuje na dejstvo da je bio i vjerski rat !
Gost- Gost
Re: Da se ne zaboravi...
Neka je vječni rahmet i lahka zemlja Bosanska našim dragim sugrađanima. Inna Lillahi We Inna Ilejhi Radži'un.

http://www.youtube.com/watch?v=ahVjbOFRtLc
Ljudi su uglavnom nalik na pse, koji pocinju
lajati cim izdaleka zacuju lajanje drugih pasa
Re: Da se ne zaboravi...

http://www.youtube.com/watch?v=ahVjbOFRtLc
Ljudi su uglavnom nalik na pse, koji pocinju
lajati cim izdaleka zacuju lajanje drugih pasa
Re: Da se ne zaboravi...
Prijeko (citat):Eto , između ostalog i taj zadnji članak pokazuje na dejstvo da je bio i vjerski rat !
Dragi Boze, pishu svashta na forumima, ne poznaju osnove medjunarodnog prava. Cuj, bio "gradjanski rat u BiH"?
De, bolan, robi tz, uzmi malo pa procitaj koju strucnu literaturu na tu temu (vec sam ti to savjetovao jednom).
evo ti 2 naslova:
1."War and Aggression", od svjetski priznatog strucnjaka za medj. pravo Prof. Dienstina (da ne bude da je Bosnjak ili M(m)usliman, covjek je Zidov).
2. "Use of force and the International Law" od svjetski priznate profesorice C. Gray. (nije Boshnjakinja, vec Engleskinja.)
Za ostalu literaturu, prosetaj malo do BIGZ, NARODNE KNJIGE,PROSVETE (nisi samo ti bio i ucio u BG). Prvu je knjigu izdao Oxford, drugu Cambridge.
Kad ovo procitas, dobro ces promisliti prije nego izvalish termin kao "gradjanski rat" kada se radi o medjunarodno priznatoj drzavi, shodno nalazu Badinterove komisije EEC (sada EU) i priznanja od strane UN.
A oko Srbijanske (ne)krivice, procitaj odluku ICJ malo bolje. Srbija je kriva za NESPRECAVANJE genocida. Pa ti vidi sta to znaci, otvori knjige.
Sretno ucenje...
komentar jednog clana sa foruma tuzlarije

http://www.youtube.com/watch?v=ahVjbOFRtLc
Ljudi su uglavnom nalik na pse, koji pocinju
lajati cim izdaleka zacuju lajanje drugih pasa
Re: Da se ne zaboravi...

http://www.youtube.com/watch?v=ahVjbOFRtLc
Ljudi su uglavnom nalik na pse, koji pocinju
lajati cim izdaleka zacuju lajanje drugih pasa
Re: Da se ne zaboravi...
Prijeko (citat):Vjerski i građanski rat - nije isto

http://www.youtube.com/watch?v=ahVjbOFRtLc
Ljudi su uglavnom nalik na pse, koji pocinju
lajati cim izdaleka zacuju lajanje drugih pasa
Re: Da se ne zaboravi...
Opet on trajba po svom , jasno piše : Kasnije su vjeru prikačili a svakako su političari igrali na kartu nacionalnog ponosa .
Prikačili su vjeru na način da su vjerski poglavari blagoslovili vojnike ,..... jedni , drugi i treći
Prikačili su vjeru na način da su vjerski poglavari blagoslovili vojnike ,..... jedni , drugi i treći
Gost- Gost
Re: Da se ne zaboravi...
SJEĆAJMO SE!
Autor: Imam Dr. Senad Agić
Objavljeno: 06. Jul 2008. 12:07:20
U našoj islamskoj tradiciji nalaže nam se da se sjećamo i da ne zaboravljamo. Zaborav je smrt – sjećanje je život.
U ovoj sedmici se sjećamo stradanja naše braće i sestara u BiH za vrijeme brutalne agresije, a posebno srebreničkih žrtava.
Sjećamo se više od 200,000 Bošnjaka koji su stradavali u progonima, ratovima i agresijama, među kojima najmanje 10,000 nevino ubijene djece, koja su na zvjerski način ubijana.
Sjećamo se ne samo njihovih tragičnih nestanaka sa lica zemlje, nego ih se sjećamo kao radnika, inženjera, imama, studenata, autora, novinara, pisaca, učitelja, roditelja, djece, supružnika…
Sjećamo se tragičnoga nestanka materijalnih i kulturnih dobara naše bošnjačke kulture i civilizacije.
Sjećamo se neprijateljstava ne samo ružnog neprijatelja iz prošle agresije, nego i svih nehumanih postupanja prema našim roditeljima i nama samima za vrijeme vladavine komunizma u bivšoj Jugoslaviji.
Sjećamo se kako je vrijeme vladavine komunizma pripremao panj na kojem su sječene glave naših žrtava – decenijama se, naime, nakon Drugog svjetskog rata sistematski radilo (i sa političkih govornica, i vjerskih propovijedaonica i kulturnih foruma) na stvaranju antimuslimanske klime s ciljem uništenja jednog naroda.
Sjećamo se i naših predaka, koji su su pred okupaciju naše zemlje od Austro-ugarske našli pred bolnim izborom da ostanu ili odu, kada su izabrali da se radije išele u Tursku nego da žive pod dominacijom jednog nemuslimanskoga naroda.
Sjećamo se i naših sunarodnika – njih oko pet miliona – koji danas žive u Turskoj, kao i njihovih predaka koji su bili dovoljno hrabri da sebe žrtvuju za druge.
Sjećamo se hrabrosti velikog broja naših sunarodnika (Mladi muslimani) koji su poslije Drugog svjetskog rata, uprkos brutalnim nasrtajima komunista, prkosili svojom nesalomljivom voljom i odlučnošću da brane svoj islamski identitet.
Sjećamo se naših hrabrih boraca, koji su se, ne samo u prošloj agresiji, hrabro branili i odbranili od fašizma, nego i svih onih koji su u svim proteklim ratovima bili na strani pravde, istine, čovjekoljublja i slobode.
Sjećamo se svih onih koji su preživjeli strašne progone i žatvaranja u koncentracione logore smrti i zatvore i njihove uzorne hrabrosti, velikog duha i volje za životom.
Sjećamo se i vremena kada je Bosna i Hercegovina bila pod fašitičkom opsadom, kada su evropske zemlje privremeno, a potom SAD i Kanada trajno, pružile utočište našim prognanicima i izbjeglicama.
Sjećamo se, i nikada nećemo zaboraviti naše mile šehide, koji su u svojoj neravnopravnoj borbi sa daleko nadmoćnijim i naoružanijim protivnikom, dali svoje živote da drugi mogu, bez obzira na vjeru i naciju, danas živjeti u miru i slobodi.
Nikada nećemo zaboraviti one koji su spasili i jedan jedini ljudski život, jer naš Kur’an podsjeća da je “onaj koji spasi jedan život kao onaj koji je spasio život cijelom ljudskom rodu.”
Nikada nećemo zaboraviti da je važno govoriti i pisati protiv netolerancije kada god se ona pojavi.
Nikada nećemo zaboraviti bitnost veze između demokartije, pravne države i zaštite ljudskih prava.
Nikada nećemo odustati boriti se, svako na svoj način, za svijet u kojem će, kako nas uči naša vjera, vladati Pravda, harmonični odnosi i mir.
I nikada ne treba da zaboravimo da svi mi i svaki od nas pojedinačno, može s Božijom pomoći, pridonijeti realizaciji ove kur’anske vizije.
bosnjaci.net
Autor: Imam Dr. Senad Agić
Objavljeno: 06. Jul 2008. 12:07:20
![]() Dr. Agić: U našoj islamskoj tradiciji nalaže nam se da se sjećamo i da ne zaboravljamo. Zaborav je smrt – sjećanje je život. |
U ovoj sedmici se sjećamo stradanja naše braće i sestara u BiH za vrijeme brutalne agresije, a posebno srebreničkih žrtava.
Sjećamo se više od 200,000 Bošnjaka koji su stradavali u progonima, ratovima i agresijama, među kojima najmanje 10,000 nevino ubijene djece, koja su na zvjerski način ubijana.
Sjećamo se ne samo njihovih tragičnih nestanaka sa lica zemlje, nego ih se sjećamo kao radnika, inženjera, imama, studenata, autora, novinara, pisaca, učitelja, roditelja, djece, supružnika…
Sjećamo se tragičnoga nestanka materijalnih i kulturnih dobara naše bošnjačke kulture i civilizacije.
Sjećamo se neprijateljstava ne samo ružnog neprijatelja iz prošle agresije, nego i svih nehumanih postupanja prema našim roditeljima i nama samima za vrijeme vladavine komunizma u bivšoj Jugoslaviji.
Sjećamo se kako je vrijeme vladavine komunizma pripremao panj na kojem su sječene glave naših žrtava – decenijama se, naime, nakon Drugog svjetskog rata sistematski radilo (i sa političkih govornica, i vjerskih propovijedaonica i kulturnih foruma) na stvaranju antimuslimanske klime s ciljem uništenja jednog naroda.
Sjećamo se i naših predaka, koji su su pred okupaciju naše zemlje od Austro-ugarske našli pred bolnim izborom da ostanu ili odu, kada su izabrali da se radije išele u Tursku nego da žive pod dominacijom jednog nemuslimanskoga naroda.
Sjećamo se i naših sunarodnika – njih oko pet miliona – koji danas žive u Turskoj, kao i njihovih predaka koji su bili dovoljno hrabri da sebe žrtvuju za druge.
Sjećamo se hrabrosti velikog broja naših sunarodnika (Mladi muslimani) koji su poslije Drugog svjetskog rata, uprkos brutalnim nasrtajima komunista, prkosili svojom nesalomljivom voljom i odlučnošću da brane svoj islamski identitet.
![]() Sjećamo se više od 200,000 Bošnjaka koji su stradavali u progonima, ratovima i agresijama, među kojima najmanje 10,000 nevino ubijene djece, koja su na zvjerski način ubijana. |
Sjećamo se naših hrabrih boraca, koji su se, ne samo u prošloj agresiji, hrabro branili i odbranili od fašizma, nego i svih onih koji su u svim proteklim ratovima bili na strani pravde, istine, čovjekoljublja i slobode.
Sjećamo se svih onih koji su preživjeli strašne progone i žatvaranja u koncentracione logore smrti i zatvore i njihove uzorne hrabrosti, velikog duha i volje za životom.
Sjećamo se i vremena kada je Bosna i Hercegovina bila pod fašitičkom opsadom, kada su evropske zemlje privremeno, a potom SAD i Kanada trajno, pružile utočište našim prognanicima i izbjeglicama.
Sjećamo se, i nikada nećemo zaboraviti naše mile šehide, koji su u svojoj neravnopravnoj borbi sa daleko nadmoćnijim i naoružanijim protivnikom, dali svoje živote da drugi mogu, bez obzira na vjeru i naciju, danas živjeti u miru i slobodi.
Nikada nećemo zaboraviti one koji su spasili i jedan jedini ljudski život, jer naš Kur’an podsjeća da je “onaj koji spasi jedan život kao onaj koji je spasio život cijelom ljudskom rodu.”
Nikada nećemo zaboraviti da je važno govoriti i pisati protiv netolerancije kada god se ona pojavi.
Nikada nećemo zaboraviti bitnost veze između demokartije, pravne države i zaštite ljudskih prava.
Nikada nećemo odustati boriti se, svako na svoj način, za svijet u kojem će, kako nas uči naša vjera, vladati Pravda, harmonični odnosi i mir.
I nikada ne treba da zaboravimo da svi mi i svaki od nas pojedinačno, može s Božijom pomoći, pridonijeti realizaciji ove kur’anske vizije.
bosnjaci.net

http://www.youtube.com/watch?v=ahVjbOFRtLc
Ljudi su uglavnom nalik na pse, koji pocinju
lajati cim izdaleka zacuju lajanje drugih pasa
Re: Da se ne zaboravi...
Taj isti imam kaže za vehabije : http://www.bhdani.com/arhiva/230/t23005.shtml
Haman da je vehabizam ipak gori nego komunizam
Haman da je vehabizam ipak gori nego komunizam
Gost- Gost
Re: Da se ne zaboravi...
Sreca je sto ljudi imaju sposobnost da neke stvari oproste. Medjutim takve stvari ne treba zaboraviti, ali ne iz zelje za osvetom, nego da se tako nesto vise nikad ne ponovi.

Stiv- Profesionalac

- Broj komentara: 743
Re: Da se ne zaboravi...
Prijeko (citat):Taj isti imam kaže za vehabije : http://www.bhdani.com/arhiva/230/t23005.shtml
Haman da je vehabizam ipak gori nego komunizam
Prijeko, molim te drzi se teme jer ova tema je namijenjena za nesto drugo
Stiv:
Sreca je sto ljudi imaju sposobnost da neke stvari oproste. Medjutim takve stvari ne treba zaboraviti, ali ne iz zelje za osvetom, nego da se tako nesto vise nikad ne ponovi.
Stiv, ovo mi se jako svidja, upravo je to poenta ove teme

http://www.youtube.com/watch?v=ahVjbOFRtLc
Ljudi su uglavnom nalik na pse, koji pocinju
lajati cim izdaleka zacuju lajanje drugih pasa
Stranica 2/4 •
1, 2, 3, 4 
Permissions of this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu




















