Novi pisani medij na teritoriju Posavine

Preneseno iz infobrcko

info

Tuesday, 05 May 2009

Kako je već bilo najavljivano, svečanost u povodu objavljivanja prvog broja Posavine upriličena je 18. aprila u hotelu Posavina u Brčkom. Okupili su se gosti, koji su zajedno s onima koji su na svijet donijeli prvi broj ovog mjesečnika doprinijeli da atmosfera na svečanosti bude iskrena i topla, da se svi ugodno osjećaju. Program je nadahnuto vodio Đuro Kesić Pole, koji je pozdravio sve prisutne, i bez prvobitne namjere da bilo koga od njih izdvaja, ipak posebno pozdravio fra Marka Oršolića, Tolišanina iz Sarajeva, i dr Galiba Šljivu iz Orašja. DJURO KESIC Nakon uvoda u program, Đuro je pozvao osnivača lista, gospodina Petra Jasak-a da se obrati prisutnima, što je on i učinio sljedećim riječima: “Prije nekoliko godina u Francuskoj, u jednoj elitnoj školi, koju je igrom slučaja pohađala i moja kćerka koja također prisustvuje ovoj svečanosti, učenici su dobili zadatak da nešto kažu o svojim precima. Nakon što se vratila kući sa oduševljenjem je pričala o svom prijatelju i njegovom aristokratratskom porijeklu. Slušao sam je vrlo pažljivo, a u isto vrijeme sam se pravio nezainteresovanim. Sutradan se ponovila ista stvar, međutim vrlo usplahireno me je pitala: "Tata, ko je bio tvoj djed? Da li i mi imamo nekoga u porodici ko ima plemićke krvi?" U prvom trenutku mi je bilo vrlo teško što ću razočarati svoju kćerku, ali sam odlučio da joj kažem istinu, bez obzira što sam imao osjećaj velike nelagode. Moj djed Petar, čije ime i sâm nosim, ne da nema nikakve plemićke krvi, već naprotiv, on je bio jedan običan seljak koji je cijeli svoj život proveo teško radeći na zemlji, a ponekada bi prodavao meso da bi prehranio svoju porodicu. U isto vrijeme othranio je desetoro djece u jednoj maloj sobici od 5x5 metara. Dalje sam rekao da bez obzira na tako teške okolnosti, skoro svih desetoro djece su završili više i visoke škole i primjer su poštenih ljudi. Moj djed je živio teško, ali je umro pošteno i s ponosom na svoju djecu. U očima svoje kćerke sam vidio suzu ali u isto vrijeme ponos na svoje bosansko-hercegovačko porijeklo. Više se nije stidjela reći svojim prijateljima da njeni roditelji potiču iz Brčkog, tj. iz Posavine. Vjerujte mi, nikada nisam bio sretniji. Nekoliko godine kasnije, čitajući na Internet stranici www.domaljevac.com članak pod nazivom "Stid" koji me podsjetio na osjećaj pripadnosti naših ljudi i njihove djece u inostranstvu, odlučio sam kontaktirati autora. Autoru članka "Stid" sam iznio svoju skrivenu i dugogodišnju želju da povežemo sve Posavce bez obzira na nacionalnost i vjeru kroz jedan kvalitetan pisani medij. Nije trebalo dugo čekati na njegov odgovor. "Posavina" je bila rođena. Nakon prvobitnog oduševljenja, mnogi su izrazili sumnju da jedne takve novine mogu živjeti, ali niko od nas nije gubio entuzijazam. Danas imam čast da vam predstavimo prvi broj "Posavine" što je dokaz da je sve moguće kada se radi sa dobrim ljudima i saradnicima. Prije nego vam predstavim urednika "Posavine", želim vas sve pozdraviti i zahvaliti vam se na vašoj podršci koja nam je uvijek dobro došla. Na kraju vam želim predstaviti autora članka "Stid", čovjeka koji je u meni izazvao osjećaj pripadnosti ovome kraju više nego iko do sada, profesora, pisca a ponajviše vrijednog čovjeka – naš budući urednik "Posavine", Ivo KOBAŠ!“

PETAR JASAK, osnivac "Posavine"





Primjetno je bilo da su svi
prisutni veoma pažljivo slušali ono što je gospodin Jasak govorio i da
je aplauz, koji je uslijedio, bio zaista iskren, od srca, baš kao i ono
što je rečeno.

Nakon ovog za govornicu je izašao Ivo Kobaš i rekao sljedeće:

„Poštovani gosti,

Pretpostavljam
da oni koji me ne znaju sad sa znatiželjom očekuju da vide kakav će se
to strašni urednik pojaviti pred njima. Kad ono - pred njih banu neki
jado koji se umalo nije rasplakao samo zbog toga što je čuo nekoliko
iskrenih, ljudskih rečenica od svog prethodnika! To bi moglo značiti
ili da sam već ostario pa olako puštam suzu; ili da smo se već toliko
navikli na grubosti i neljudsko okruženje, da nam ono što bi trebalo
biti sasvim normalno, prirodno, ustvari predstavlja nešto šokantno,
nešto što mami suze. Najprije će biti da se radi i o jednom, i o
drugom. No, zanimljivo je da sam zapazio da nisam jedini takav, da su
neku vrstu emocionalnog šoka doživjeli još neki prisutni. Kao, slučajno
su trljali oči... To samo znači da nam treba malo vremana da se vratimo
u "normalu", pa ću ja to vraćanje pokušati potpomoći tako što ću vam
ispričati jednu anegdotu. A pala mi je na pamet sad, dok gledam one
stolove na kojima nas čeka spremna zakuska:

Kada su se jedne
davne godine kod tadašnjeg predsjednika Tita iskupile sve delegacije iz
republika i pokrajina radi zajedničkog dočeka Nove godine, kažu da im
je bilo veoma lijepo: dobra hrana, kvalitetno piće, muzika,
raspoloženje na visini, pa kad se popilo malo više, počelo je još
veselije i opuštenije ponašanje. U jednom trenutku crnogorska
delegacija je zapjevala: “Druže Tito, samo reci – ostaćemo šest
mjeseci!” E, da se ne bi i nama ovdje desilo da nam “priprijetite” sa
šest mjeseci, mi vam nismo pripremili izobilje jela i pića, nego tek
onoliko koliko je dovoljno za jednu zakusku. Ne smijemo, zaboga,
dozvoliti sebi taj luksuz, jer sljedeći broj “Posavine” mora na vrijeme
izaći, već idućeg mjeseca! A naši čitaoci će postati ovisni o ovom
listu već od prvog broja, i toliko čekanje nam zasigurno ne bi
oprostili.

IVO KOBAŠ, glavni urednik "Posavine"




A sad, da se ipak malo uozbiljim!

Ovaj
mjesečnik koji imamo pred sobom nije samo običan ispisani novinski
papir, bar za nas koji smo ga osmislili, sudjelovali u njegovom
nastajanju i donijeli ga na ovaj svijet. Istina, uz pomoć rode koja je,
kako vidite, uložila puno truda pomažući nam da dobijemo dragu prinovu
(pokazuje naslovnicu). Ovo je za nas sredstvo pomoću koga ćemo pokazati
kako i koliko treba voljeti svoj zavičaj i njegove ljude. Prilika da
pozovemo sve one koji imaju ideja korisnih za Posavinu da ih
prezentiraju. Šansa da ukažemo na neiskorištene mogućnosti i
podstaknemo na napredak. Mogućnost da pokažemo i kako su mnogi mali
ljudi itekako veliki. Najbolja prilika da pokažemo kako su naše
različitosti ono što nas spaja i obogaćuje, ono što šare na posavskom
ćilimu čini tako lijepima. Mogućnost da bolje i na duže vrijeme
povežemo našu dijasporu sa zavičajem. Ali i mogućnost da ukažemo na
nepravilnosti i propuste koji postoje.

Kada budemo pisali o
dobrim, lijepim stranama našeg zavičaja, o onome zbog čega nam srce
zatreperi od sreće, to ćemo raditi s ponosom i ljubavlju, sa željom da
se ustraje na tom putu. Kada budemo ukazivali na ono čime se ne možemo
ponositi, i to će opet biti iz ljubavi, sa željom da se greške isprave.


Nastojat ćemo da ono što pišemo potkrijepimo činjenicama i argumentima, i nemamo namjeru baviti se „žutim“ temama.

Pokušat
ćemo ravnopravno pokriti cijelo područje Posavine. U prvom broju to
nismo sasvim uspjeli, ali uvjeren sam da smo na dobrom putu da vrlo
brzo ostvarimo ovu namjeru. Pokušat ćemo pisati o zanimljivim temama,
na zanimljiv način i od „Posavine“ napraviti list koji će zaista biti
tražen.

Neki naši iskreni, pravi prijatelji, rekli su nam da
se upuštamo u veliku avanturu, da ćemo na putu imati stotine raznih
prepreka: vidljivih i nevidljivih; prikrivenih i otvorenih; prostih i
perfidnih. Da je posebno „opasno“ to što smo otvoreni za sve, što nas
ne štiti ni jedna politička stranka, što imamo namjeru biti zaista
nezavisni, a, kažu, to se za sada na ovim prostorima ne prašta.

Djuro Kesic, prof. Dr. Galib Šljivo i Ivo Kobaš





Mi smo svjesni navedenih
okolnosti, ali, kako vidite, ipak smo krenuli. I vjerujemo da to neće
biti uzaludno, vjerujemo da ćemo uspjeti. Ako me pitate zbog čega sam
optimist, reći ću vam da je to:

- i zbog toga što
vjerujem da u Posavini, ali i izvan Posavine ima mnogo više Posavaca
kojima je bliska ova ideja nego što se obično misli da ih ima;
- i zbog toga što je mnogo ljudi koji žele vidjeti nešto novo na ovim medijskim prostorima;
- i zbog toga što je mnogo više ljudi kojima nedostaje zajednički pogled na svijet oko sebe nego što se to često misli;
-
ali najviše zbog toga što su se oko lista „Posavina“ već sada okupili
ljudi koji su mu pristupili s ljubavlju. I to, kako poletarci koji
nemaju još ni dvadeset godina, tako i penzioneri. Kako studenti, tako i
doktori nauka koji su uz svoje ime zaradili sve moguće titule. Svako je
našao svoje mjesto, i svako se osjeća kao kod kuće, a znamo da je
ovakva formula gotovo uvijek donosila uspjeh.

fra MARKO ORŠOLIC




Našem osnivaču, gospodinu Petru
Jasaku, kada sam ga upoznavao sa novim članovima družine, odmah je palo
u oči kako gotovo svi od njih na pominjanje honorara koji će dobiti za
svoj rad samo odmahnu rukom i kažu kako im to nije najvažnije, nego je
važna ideja, i oni su tu zbog ideje. Znam da će upravo to biti problem
za one koji će nas pokušati ušutkati, potkupiti, zastrašiti, ili
„prevesti žedne preko vode“, i znamo da njihovu podršku sigurno nećemo
imati. Ali, zbog toga se već unaprijed ponosimo.

Hvala vam što
ste me saslušali, i želim vam svima da nam se u vremenu koje dolazi što
češće žalite kako na kiosku opet niste ugrabili najnoviji broj
"Posavine“.

Komercijalni i tehnicki odjel "Posavine"




Nakon ovoga, voditelj programa Đuro
Kesić je objasnio prisutnima da ih na izlazu iz prostorije u kojoj se
trenutno naleze u sljedeću prostoriju u kojoj je pripremljena zakuska,
čeka poklon sponzora kao i primjerak prvog broja Posavine. Potom je
uslijedilo druženje u prostorijama hotela, ćaskanje i fotografiranje, a
dio tih fotografija prenosimo i vama, daragi posjetitelji naše
stranice. Sve se završilo druženjem u restoranu „Cicibela“, gdje se
nastavilo druženje uz ručak i piće do kasno popodne.

Ljepša strana redakcije "Posavine"




Na kraju još samo da napomenemo da
se list Posavina, osim što se prodaje na kioscima, može nabaviti i tako
da ga dobijete na kućnu adresu, bilo u kojoj zemlji da živite. To se
postiže pretplatom, a da biste se pretplatili, dovoljno je da kliknete http://www.posavina.ba gdje ćete dobiti sva potrebna uputstva.

Neka nam sretno i dugo žive i naša Posavina, i naša „Posavina“!

P. Jasak (osnivac) i I. Kobaš (glavni urednik)



Impressum "Posavine"