Brak Radončića i Cerića http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?f=3&t=74650

[jaran]

U narodu postoji poslovica- ako želiš da vidiš kakav je neko čovjek, onda mu daj vlast u ruke. Niče je govorio da je osnov svega volja za moć koju posjeduje svaki čovjek. Moć se oslikava i u konkretnoj, i u apstraktnoj formi. Elementi kojima upravljamo i nad kojima imamo ingerenciju menifestuju onu konkretnu, materijalizovanu formu, ali mnogo važnija komponenta od te je naš lični, psihološki doživljaj moći i način na koji ona utiče na naše cjelokupno ponašanje. Steći moć na visokoj društvenoj razini je vrlo teško, ali još teža stvar od dostizanja same moći ja nošenje sa istom, ostajanje u granicama morala i razumnosti kako bi se ista mogla iskoristiti na pravi način. Nažalost, čovjek je previše zlobno i pred vlastitim ego slabo biće da bi se na valjan način mogao nositi sa vlastitim uspjehom. Umjesto toga on u većini slučajeva dopusti da ga moć prožme, da mu ona postane jedini kriterij i mjerilo svih vrijednosti. Nema stvari koju se ne libi uraditi radi očuvanja i jačanja iste. U tom kontekstu treba posmatrati, najbolje zajedno, djelovanje vrhovnog vjerskog poglavara i najvećeg medijskog magnata u Bošnjaka.S obzirom na cjelokupnu situaciju u i pozicije u kojoj su se i sami nalazili, agresivna huškačka retorika uz isticanje vlastitog mesijanstva, te bliskost sa vladajućom strankom bio je najlakši put penjanja na društvenoj ljestvici. U vremenima bure, dok govna plivaju po površini, pomirljiva i umjerena retorika vas mogu odvesti maksimalno do pozicije nekog alternativog marginalca kojeg tek po neki građanski (također marginalni) medij uzima za ozbiljno.

Svoj status u društvu Cerić i Radončić mogu zahvaliti desničarskoj balkanskoj ideologiji prožetu stereotipima i paranojom, koja se sadrži u sljedećem- konstantnom upozoravanju na neprijatelje, bilo stvarne bilo imaginarne, poistovjećivanje sa narodom i istupanje u njegovo ime, u čemu oni sebe ne predstavljaju kao individue, nego zaštitnike i megafone naroda čiji krst na leđima nose, stavljanja u ulogu žrtve i isticanje historijske uloge svog etnosa, stalno unošenje panike i straha, vazenje o nacionalnom jedinstvu dok se u isto vrijeme neistomišljenike iz svog naroda stavlja na listu za odstrjel, itd. A Radončić je zaista fleksibilna osoba- skoro da nema nijedne od vodećih osoba u bošnjačkom političkom miljeu, a da istu nije zdušno podržao, a zatim sahranio, od Bićakčića, preko Lagumdžije, Tihića pa sve do Silajdžića. Međutim, već duže vremena apsolutni primat na stranicama Radončićeve reketaške medijske mašinerije zauzima reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, "najveći bošnjački duhovni vjerski autoritet" kako mu tepaju sa svojih stranica. Dugovječnost ovog braka ne treba čuditi. Radončić je već odavno nadjačao sve svoje političke mentore i postao taj koji političare drži u svojim kratkim rukama, a ne obratno. U takvoj konstalaciji snaga sasvim je logično da se Radončić nije više mogao zadovoljiti ulogom običnog biznismena graditelja tornjeva i psovača kroz potpise Mandala i sličnih divljaka. Apetiti su porasli i na preuzimanje administrativne vlasti u ruke, u konkretnom slučaju možda i apsolutne. Ali prije ulaska u političke vode trebalo je teren pripremiti, a za taj posao mu je savršeno poslužio Mustafa Cerić. Neophodna stvar za otvaranje vrata Radončićevom političkom angažmanu bilo je i raskrštavanje IZ s Tihićevom SDA, čija se pobjeda na stranačkom kongresu savršeno uklopila u Radončićeve političke planove. Zbog čega baš reis? Zato što je masa na koju dotični ima utjecaj jedina koja može glasati za Fahrinu stranku, zato što je retorika koju zasupa Cerić jedina retorika zbog koje bi neko uopšte i glasao za Fahru. A slast iste je još davno osjetio, ista mu je i omugućila da bude to što danas jeste. S druge strane reis dobiva sigurnu medijsko-finansijsku zaleđinu i promovisanje u opštenarodnog lidera. A odavno je i pticama na grani jasno da se Cerić ne zadovoljava ulogom prvog u Bošnjaka samo u vjerskom smislu. Branitelji njegovog lika i djela skloni su njegova bahata očitovanja po svim mogućim pitanjima, od izbora političkih predstavnika do svinje na televiziji objašnjavati njegovim pravom da iznosi svoje mišljenje. No, ko god je obratio pažnju primjetiće da je on u komentarima najčešće upotrebljava prvo lice množine, i to čak ne ni u ime muslimana koje bi jedino i trebao predstavljati, nego u ime Bošnjaka. Time jasno daje do znanja da on sebe vidi kao svenacionalnu moralnu perjanicu, onog koji ima ekskluzivno pravo da istupa u ime čitavog naroda, što samo po sebi podrazumijeva da su svi oni na koje on uz pomoć Radončićeve mašinerije ukaže prstom u najmanju ruku nacionalni izdajnici. A to su svi oni koji se ovom nacionalno-tajkunsko-vjersko-medijskom braku usude stati na put. Takvi se ne štede- od gnusnih učestalih tekstovima u kojima se brutalno šikaniraju izmišljanjem najodvratnijihh laži, do prozivanja na hutbama. Svako onaj ko se na bilo koji način nađe na putu je prepreka prema kojoj se ne biraju sredstva bez obzira da li se radilo i o neskrivenom ispoljavanju šovinizma, mržnje, laži. S toga ne treba čuditi kada reis izjavi kako neko kome se žena zove Olga nema pravo nama (Bošnjacima) išta govoriti, ili kada Radončić izjavi da nebošnjak ne može uređivati Javni servis kojeg mi Bošnjaci plaćamo. Oni su svjesni da ta retorika prolazi kod njihove ciljne grupe i bitno je jedino zapaliti masu najnižim mogućim strastima radi učvršćivanja i jačanja vlastitog statusa. Eventualnim sticanjem admonistrativne moći reisove želje bi bile podmirene jer bi na vlasti imao nekog ko mu je dosad perfektno koristio za širenje svojih svjetonazora, dok bi Radončić s druge strana uvijek imao generala spremnog da mobiliše glasačko tijelo.

Fahrudin Radončić je politički veoma opasna pojava, osoba koja je davno dokazala da je zakon sile i moći jedini zakon kojeg on slijedi i da je zarad iste spreman apsolutno na sve. Narod, ili bolje reći ljudi, slabi i mali tragajući za roditeljima, u jakima i bezkrupuloznima su uvijek tražili zaštitu i nekoga da se brine o njima ne shvatajući da su upravo oni ti koji su ih doveli do tog statusa i da su samo oruđe u rukama moćnika. Nadam se da je u bošnjačkom narodu još uvijek razum dovoljno jak i da će posljednji pokušaj žderanja sile i ustoličenja moći bošnjačkom Bersluskoniju biti početak kraja političkog utjecaja.

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?f=3&t=74650

[jaran]

Fahrudin Radončić je politički veoma opasna pojava, osoba koja je davno dokazala da je zakon sile i moći jedini zakon kojeg on slijedi i da je zarad iste spreman apsolutno na sve. Narod, ili bolje reći ljudi, slabi i mali tragajući za roditeljima, u jakima i bezkrupuloznima su uvijek tražili zaštitu i nekoga da se brine o njima ne shvatajući da su upravo oni ti koji su ih doveli do tog statusa i da su samo oruđe u rukama moćnika. Nadam se da je u bošnjačkom narodu još uvijek razum dovoljno jak i da će posljednji pokušaj žderanja sile i ustoličenja moći bošnjačkom Bersluskoniju biti početak kraja političkog utjecaja.

Mafijas...naravno

[smart clown]

A i dosadio je sa onim pricama o mafijastvu Selimovica.. Ja to i ne citam.. Nije da mislim da laze nego sto mislim da je i on isti kao i ti Selimovici.. Najbogatiji je covjek u BiH,vlasnik je najtiraznijeg lista...sad ima i stranku.. i koji Q vise hoce.. Izgleda da nece stati dok mu cijela BiH,ne bude pisana u grunt..