Avaz i Dodik u zajedničkoj misiji

Jedna od stvari koju poznanici najviše zamjeraju Bakiru Izetbegoviću jeste gostovanje u jednoj o predizbornih emisija FTV-a u kojoj je bio zajedno sa Fahrudinom Radončićem koji je vazio kako je uspješan biznismen, kako je sve pošteno zaradio, novine, televiziju, Radon Plazu, toranj... Svi koji iole znaju o dešavanjima u SDA s kraja rata znaju i da je Alija Izetbegović dao Fahrudinu Radončiću milion maraka od kojih je on započeo svoj biznis. Milion je milion, i u Evropi i u Americi, i dovoljno je biti samo malo promućuran (ali i sklon nelegalnim poslovima) da od jednog miliona napravite imperiju.

Nije Alija tek tako poklonio Radončiću taj milion, to je bio stranački projekat, procjena u SDA da postoji potreba da Bošnjaci imaju svoju novinu. Kako bi ta novina zaista i uspjela Radončiću su na raspolaganje stavljeni svi resursi SDA: od pretplate u svim ministarstvima, gdje su bili SDA-ovski kadrovi, do uspješnih firmi koje su kontrolirali, a koje su odmah otvorili sehare državnih para sklapajući (više)godišnje ugovore sa Dnevnim avazom. Upravo taj komoditet, koji daje finansijska sigurnost, omogućio je Radončiću da paralelno stvara veze, utječe na političke i mnoge druge događaje, kadrovsku pa i svaku drugu politiku stranke kojoj je tih prvih godinama bio vjeran i odan.

Iako je od početka bilo jasno da nije u ljubavi sa Alijinim nasljednikom Sulejmanom Tihićem, Radončić je još uvijek imao dobre veze i utjecaj u većem dijelu stranke, ali i – oglašivače. Do otvorenog raskola dolazi nakon što Radončić odlučuje da iz izdavaštva uđe u sferu politike. U jeku tih sukoba upravo Tihić mu je zadao jedan od najtežih udaraca od kojih se nikad nije oporavio: zabranio je svim direktorima SDA da daju oglase Avazu, a članovima SDA, pogotovo onim na funkcijama je zabranjeno da daju izjave za Avaz. I ostao dosljedan u toj odluci mada je to koštalo i SDA. U predizbornoj kampanji Radončić je najviše tipovao – obilato koristeći utjecaj Dnevnog avaza – upravo na one kategorije koje su godinama, tradicionalno davale svoj glas SDA: ratni vojni invalidi, demobilisani borci, šehidske porodice, Islamska zajednica BiH. I uspio većinom dobiti njihove glasove proizvodeći afere u kojima je rušio kredibilitet svakog iole uglednog i bitnog Bošnjaka. Jer, niti je Radončića zanimala BiH, a niti njeni Bošnjaci, njega je zanimala samo moć koju će dobiti pobjedom na izborima i mogućnost da kontrolira državne finansije skrećući ih u svoju “imperiju”, pritom prikrivajući kriminal za koji bi trebao odgovarati.

No, vratimo se početku teksta. Izetbegovićevi prijatelji kažu da je on nakon te emisije pričao kako nije mogao odgovoriti Radončiću jer nije lično vidio kad je Alija dao taj novac Radončiću (iako je znao) i da jednostavno nije mogao govoriti ono što ne zna, a pogotovo nije mogao lagati pred kamerama. Mada to – ako se uzme način na koji Radončić radi i koji je upravo lažima, prevarama i intrigama pribavio sebi glasačko tijelo – izgleda dosta naivno, pokazalo se da se poštenje i iskrenost ipak isplate: Izetbegović je potukao Radončića u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva što mu ovaj očito nikad neće oprostiti. Osim toga Izetbegović je, tako bar tvrde njegovi bliski prijatelji, odbio nekoliko njegovih pokušaja da se kasnije susretnu.

U međuvremenu Izetbegović se pokazao kao najbolji bošnjački izbor za člana Predsjedništva BiH jer je svojim javnim istupima i potezima koje je povlačio u zadnje vrijeme pokazao da je zreo političar spreman da politikom kompromisa (a zar je drugačija moguća) otvori razgovore i sa Zagrebom i sa Beogradom, pri tome se boreći za državotvornost BiH, što su dokazale nedavne odluke Ustavnog suda donesene po njegovim apelacijama.

I upravo takav političar, koji od kako je došao u Predsjedništvo BiH radi na uspostavljanju normalizacije odnosa u regiji – “Sve što sam dao je pružena ruka i pristojan odnos prema zvaničnim predstavnicima susjednih zemalja. Ja se trudim da ostvarim dijalog u zemljama u regiji i ne vidim šta je alternativa tome” – kako BiH ne bi ostala crna rupa Balkana, imao je pravo da Miloradu Dodiku uputi otvoreno pismo, nakon što je Dodik u ruskom servisu Slobodne Evrope “ponovo na neprihvatljiv i uvredljiv način govorio o Bošnjacima i budućnosti BiH” kako je naveo Izetbegović dalje pišući: “Pokušaj okretanja cijelog naroda protiv svojih sugrađana i zemlje u kojoj su rođeni, nanijet će najviše štete upravo bh. Srbima u čije ime istupate. (...) Upravo Vi, gospodine Dodik, snosit ćete historijsku i svaku drugu odgovornost ukoliko dođe do konflikata koje svojim javnim istupima provocirate. (...) Uz mali napor političkih lidera BiH može ići naprijed, sustići susjede i uskoro postati ravnopravna, prosperitetna i kredibilna članica EU.”

No, Izetbegović je upravo zbog svojih stavova i onoga što radi počeo smetati mnogima, a prije svega onima koji žele dokazati da je opstojnost BiH nemoguća. Onima koji godinama pričaju da je suživot nemoguć i koji na nacionalističkim parolama grade svoje političke karijere. Onima koji BiH drže u kandžama kriminala i korupcije odbijajući sve strane investitore i stvarajući za sebe idealnu državu – državu u kojoj je dobro samo šačici onih koji kontroliraju državne pare grabeći za sebe sve dok siromaštvo raste, i sve to u ime naroda. Jasno je, dakle, zašto je Izetbegović danima na meti Dnevnog avaza, a sada i Milorada Dodika i njegovih satelita

http://www.bhdani.com/default.asp?kat=kol&broj_id=749&tekst_rb=1