Draga nasa Bosna i Hercegovina

First topic message reminder :




Ada Stolac>

Air Bosna

Akademija likovnih umjetnosti

Alipasino polje

Arslanagic cuprija

Banjalucka kapija Jajce

Barice sarajevo
http://www.servimg.com/image_preview.php?i=202&u=11667469
Bascarsija Sarajevo

Bentbasa Sarajevo

BH Armija

BH Tornjak

Bihac

Bijela Pecina Mostar

Bijela Tabija Sarajevo

Biscevica Sokak Mostar

Sruseni most na Neretvi Jablanica - drugi svjetski rat

Bjelasnica 1

Bjelasnica 2

Bjelasnica 3

Bjelasnica 4

Bjelasnica 5

Bjelasnica Dejcici

Bjelasnica Dugo Polje

Bjelasnica Hranisava

Bobovac

Bombaski krateri okolina Bosanskog Petrovca

Boracko jezero Konjic


Bosanceros

Bosanska kahva

Bosanska Otoka

Bosanski instrument SAZ

Bosanski Teksas Prenj

Brana Jablanica

Bosanski Burek

Buzim

Buzim. dzamija

Buzimsko jezero

Buzim. stara tvrdjava

Centar Brckog

Cimburijada Zenica

Cuprija Mehmed Pase Sokolovica

Cuprija na Drini

Cvrsnica

Cvrsnica - Hajducka Vrata

Delta Neretve Capljina

Doboj Gradina

Dzezve

Farma okolina Tuzle

Fijaker Sarajevo

Fudbalska reprezentacija BiH

Gazihusrevbegova Dzamija

Glavaticevo

Granica BiH , Hrvatska

Hercegovacki pasnjaci

Hutovo Blato - Capljina

Igman

Jablanicko jezero

Jajce

Kajak na Uni

Kamesnica

Kamesnica 2

Kanjon rakitnice

Kanjon Vrbasa

Kastel B Luka

Grmecka Korida

Kovaci Sarajevo

Kozja Cuprija

Bosanska kucica

Kula Gradacac

Kula Gradina Srebrenik

Kujundziluk Sarajevo

Moderna kultura Sarajevo

Mogorjelo Capljina

Mostar Stari grad

Mosta na Tari

Motel Kostelski buk Una

Muzicki Paviljon Sarajevo

Neum, hotel Sunce

Odmaraliste kraj Neretve

Panorama Bosanska Krupa

Panorama Buzim

Panorama Gorazde

Panorama Konjic

Panorama Maglaj

Panorama Vares

Pecina Vjetrenica Ravno

Priroda BiH

Prokosko jezero Vranica

oduševiše me ove slike predivne nam BIH

Ja sam iz Bijeljine,a slike su fantasticne

AUUUUUUuuuu

OVO !!

Pa Jarane, .................šta god da kažem

Male su riječi šta će reći djelo.

Lela (citat):AUUUUUUuuuu

OVO !!

Pa Jarane, .................šta god da kažem

Male su riječi šta će reći djelo.

Nisam ja to napisao, moja je pjesma ona druga

Da, da,, ali postavljena pjesma je jako dirljiva


Dragoljubu sve pohvale! i čestitke na hrabrosti

Lela (citat):Da, da,, ali postavljena pjesma je jako dirljiva


Dragoljubu sve pohvale! i čestitke na hrabrosti

Da, i mene je jako dirnula i zato sam je postavio ovdje

Ovo je veoma dirljivo,

MSNBC o našoj zemlji



Bosna je primjer kako bi planeta trebala izgledati


MSNBC
je objavio reportažu Richarda Bangsa, čovjeka koji je nedavno prvi put
posjetio Bosnu i Hercegovinu. Iako se u našu zemlju zaputio sa skepsom,
u svoju se domovinu vratio s puno pozitivnih iskustava. Portal
Sarajevo-x.com vam donosi dio njegove reportaže.



Bosna kakvu znamo preko ratnih priloga koje smo gledali na televiziji -
uništene zgrade s rupama od gelera na zidovima i ostali ožiljci
okupiranog Sarajeva - čuvali su nas podalje od stvari koje o ovoj
zemlji ne znamo. Ali istina je da je Bosna država koja ima prelijepu,
raznovrsnu prirodu - bogate šume, planine koje još čekaju da budu
osvojene, divlje rijeke s vodom tako čistom da je možete piti... Po
mnogo čemu Bosna ima sve ono što je Evropa izgubila.

S Laurom Hubber s BBC-ja, koja je 1990-ih bila nastavnica u Sarajevu,
zaputio sam se u Bosnu, sa skeptičnom pomirljivošću da ću tamo malo
pješačiti, otići na rafting i popeti se na neku planinu. Najprije smo
obišli Sutjesku, nacionalni park koji se prostire na 17.500 hektara,
znači veći od neke manje države, bez da smo imali mapu ili vodiča.

Turizam je ovdje i dalje tajna. Nakon Sutjeske, popeli smo se na
najviši vrh u Bosni, Maglić, koji se nalazi na granici s Crnom Gorom.
Odavdje smo krenuli u potragu za medvjedima, vukovima, divljim kozama.
Prije rata, Bosna je bila druga po redu po koncentraciji smeđih
medvjeda u svijetu, odmah iza Kanade, te je imala, možda, najveći broj
vukova u Evropi. Sad niko ne zna koliko ih je ostalo.

Kakogod na našem putovanju nismo vidjeli ni jednog medvjeda. Ni divlju
kozu ni vuka. Samo polja divljeg cvijeća i mirišljavi planinski zrak.

Budući da je sunce pržilo, hladovinu smo pronašli u prvom eko motelu u Bosni, koji se zove Sunce.

A rijeka Neretva je bosanski Nil. I baš kao što Nil ima piramide, Temza
London Bridge, Sena Eiffelov toranj, San Francisco Golden Gate, Bosna
posljednjih 500 godina ima Stari most, graciozni most preko Neretve.

Most je u ratu srušila hrvatska vojska, ali devet godina nakon što je
rat završio, 22. jula 2004. godine, Stari most je obnovljen i svečano
otvoren.

Malo dalje od Mostara, na putu ka Jadranskom moru, smješten je
Počitelj, umjetnička kolonija, a u blizini je i rijeka Buna. Još malo
dalje je Međugorje, mjesto poznato po tome što postoji legenda da se
1981. godine tamo ukazala Djevica Marija.

Jedini problem je što je veliki dio prirodnih ljepota nepristupačan
zbog mina, koje su u jednu ruku, spasile prirodu od čovjekove ruke.
Tako i u šetnji kanjonom Rakitnice nailazimo na znak: "Pazi, mine".

Na jednoj od olimpijskih planina, Bjelašnici, nailazimo na bajkovito, i
najudaljenije od civilizacije, selo Lukomir. Tu nam jedna od starijih
žena, imena Rahima, pokazuje ovo selo koje djeluje nestvarno. Puslužuje
nas kafom dok mi uživamo u pogledu.

Čini se kao da, dok ostatak svijeta pravi nepopravljive greške, bar što
se tiče prirode, Bosna je zemlja koja nudi primjer kako bi planeta
trebala izgledati.


(Sarajevo-x.com)

Biciklom kroz historiju Bosne i Hercegovine


Kolege sa portala www.mtb.ba za vikend su posjetili
Stolac, vozili planinom Hrgud, obišli stari grad Daorson i nekropolu
stećaka Radimlja. Kao što smo i navikli, u nastavku pogledajte
fotografije i pročitajte utiske sa vožnje.






U jednoj pjesmi mostarske grupe Zoster refren koji se
ponavlja glasi: "Hercegovina - Kalifornija!". Da, mi biciklisti to
znamo, i upravo zato dok debeli ostaci snijega pritišću bosanske
planine, dok u Sarajevu kiša lije, odlučujemo se na vožnju po
Hercegovini. Tačnije, cilj je brdo Hrgud iznad Stoca, ali i povijesne
znamenitosti ovog nekad slavnog gradića.

Pjesme sam se sjetio dok sam u pola šest ujutro po kiši stavljao bicikl
na krov automobila nadajući se da će se vrijeme razvedriti i da nećemo
dan provesti ispod kakve strehe. Moral ostatka ekipe, njih još deset,
prividno je bio na visini, pljuštale su šale i zadirkivanja, ali tu i
tamo su se vidjeli bojažljivi pogledi upereni ka sivom nebu. Hamza je
tvrdio kako će kiša prestati kod Bradine. No, nije prestajala. U
Čelebićima smo pogačice sa kajmakom je li pod nadstrešnicom pekare, u
Glogošnici nas je Mersad bodrio pričom kako je ovo područje poznato po
najvećoj količini padavina u BiH, a Hamza je ovaj put tvrdio kako će
kiša prestati iza Drežnice. Ne znam zašto, jer Hamza nije meteorolog već
akademski slikar, ali njegove riječi su djelovale ohrabrujuće i kao da
je, poput kakvog indijanskog vrača, njima pozvao u pomoć nekog gore,
desilo se nešto nevjerovatno: kiša je zbilja prestala iza Drežnice,
otvorilo se hercegovačko polje, začas smo stigli do Mostara, a potom
skrenuli za Stolac.

E, to skretanje kao da nije bilo skretanje već povratak, ali povratak u
neko drugo vrijeme. Već na samom ulazu u grad ugledali smo starinsku
tvrđavu koja dominira krajolikom, debelo utvrđena na jednom brijegu
iznad grada. Prvo skretanje i nailazimo na predivan kameni mostić sa
nekoliko lukova, okolo kamene kuće, iza njih vire minareti i krovovi
džamija, sve od bijelog kamena. "Pa, ovo je kao da ulazimo u
historiju!", reče neko dok smo prelazili mostić.

I zaista, sve je odisalo nekim povijesnim mirom koji upotpunjuje zelena
Bregava na čijim se obalama nalazi ovaj grad bogate povijesne i kulturne
prošlosti. Stolac predstavlja kasnoantičko utvrđenje, srednjevjekovnu i
novo vjekovnu utvrdu, te austro-ugarsku kasarnu. Gradom dominira sistem
zidova i utvrda čije je građenje započelo u 4. stoljeću i nastavljeno
kako su se smjenjivali oni koji su vladali ovim krajevima. U srednjem
vijeku se spominje kao Vidoški grad jer se tim imenom nekad zvala
Bregava. Naročito je bio važan zbog svog položaja u vrijeme kad su
dubrovački trgovci putovali u zaleđe, a u tursko doba ovdje je bila
smještena Kapetanija. Stoga ne iznenađuje bogatstvo i raskoš pojedinih
objekata, bravure graditelja koji su izdizali čardake što i danas
odolijevaju zubu vremena. Na musandari Čulhanumine kuće (nažalost
srušene 1993. godine) stoji godina 1273. (riječ je, naravno, o
hidžretskom računanju vremena što odgovara 1856/57. godini).

A nije ni čudo što su begovi rado provodili vrijeme ovdje jer je Stolac
grad sa najviše sunca u Hercegovini, ali i grad sa prirodnim klima
uređajem. Bregava hladi svaku kuću i svaku bašču, rasprostrla se po
cijelom gradiću koji je, stoga, ispresijecan malim, kamenim mostićima,
pa podsjeća na Veneciju. Kako li je bilo lijepo akšamlučiti za vrelih
ljetnjih noći i pune mjesečine slušajući huk slapova i osjećajući
kapljice vode na licu?

U to smo se na trenutak mogli i sami uvjeriti jer je polazna tačka
današnje biciklističke ture bila kafana "Nota", čija terasa bukvalno
leži iznad jednog velikog slapa. Nažalost, danas u gradu postoji neka
prećutna podjela, nama nejasna, pa su i kafići "naši" i "njihovi", kao
da je Bregava hladnija i zelenija s druge strane. No, te priče ne želimo
da slušamo opčinjeni ljepotom ovog gradića. Pada prva kafica, skidanje
bicikla s krova automobila, pakovanje i - krećemo.

Brdo Hrgud je smješteno iznad Stoca, ali do njega se dolazi vozeći uz
Bregavu u pravcu Ljubinja, pa onda lijevo oštrim usponom na plato, i
preko platoa na sami vrh. Vozeći kanjonom ne možemo a da se ne divimo
čistoti rijeke, njenoj modro-zelenoj boji ili slapovima koje tvori na
nekim mjestima. Ribari već uveliko uživaju, a uživamo i mi posmatrajući
proljeće kako dolazi. Čudno je, naime, posmatrati to buđenje prirode što
svake godine dolazi iza zime. Svijetlo zeleni, tek ispupali listići
pojavljuju se na nižim nadmorskim visinama, a kako se penjete više
vidite samo suhe grane. One ovdje, poput sanjivog djeteta, još spavaju
čekajući toplije dane. No, dođete li već iduće sedmice, sve je olistalo,
baš kao da je to dijete popilo jutarnju šolju mlijeka i zaigralo se u
dvorištu kuće.

Opčinjeni prirodom i zadihani zbog uspona, koji na nekim mjestima iznosi
i deset posto, ne primjećujemo da smo u Republici Srpskoj. Kako
besmisleno izgledaju te podjele iz perspektive nekog ko uživa u prirodi.
Lišće je isto, Bregava ista, jedino su boce piva kraj puta sa drugim
logotipom. Žalosno!

Malo-pomalo napuštamo korito rijeke i penjemo se uzbrdo. Uspon je
izuzetno velik, pa neki odlučuju da ga savladavaju pješice. Podloga je
mješavina makadama, asfalta i betona nastala u doba socijalizma ili
dobrovoljnom akcijom mještana. Čuje se zveckanje metalnih pločica na
đonovima biciklističkih patika i neko reče: "Kao da smo u nanulama!" Kao
po komandi začu se pjesma "Ne kepeći nanulama dok silaziš sa
čardaka...." Kakav moral, kakvo raspoloženje imaju ti momci, kakvo je
uživanje družiti se s njima.

Nakon tog teškog uspona sve je išlo lakše, prelazak preko platoa do
samog vrha smo obavili bez problema. Pažnju nam privlači krdo konja,
"Lada" parkirana u kršu, snijegom prekriveni vrhunci okolnih planina...
Hrgud i nije posebno visoka planina, tek 1.109 metara, ali dominira ovim
dijelom Hercegovine. Pogled puca na Hutovo blato, a u daljini se vidi
more i rub Pelješca. Nažalost, vrijeme je bilo loše za neke kvalitetnije
fotografije, a nakon kraće pauze dok smo se pripremali za povratak
počele su i prve kapi kiše.

Plan za povratak je bio neizvjestan. Ivanova želja je bila da preko
Hrguda pređemo do arheološkog lokaliteta Daorson, ali put vodi kroz
područje rizično od mina. Mersad je pronašao manje rizičan put kanjonom
rijeke Radimlje. Ipak, nakon konsultacija sa lokalnim stručnjakom za
minska polja, koji nas je nesebično počastio vodom, ne želeći da
rizikujemo, vraćamo se istim putem nazad. E, tada slijedi adrenalin.
Onaj uspon od 10% što smo ga jedva savladali iz obratnog smjera izgleda
sasvim pristojno. S obzirom da prema Ljubinju baš i ne ide toliko
automobila, malo smo se opustili i pojurili. Šta pojurili, kad smo
upoređivali brzine što ih pokazaše ciklokompjuteri, mobiteli ili
GPS-ovi, ispostavilo se da je Mersad vozio 77 km/h, Ivan 79, a Tarik čak
81 km/h. Zvuči suludo, ali nije bilo toliko opasno.

Još malo pedalanja koritom Bregave, osvježenje u kafani koja je bila
polazna tačka i kraj "ture" je bio na vidiku. Međutim, Stolac je zbilja
teško napustiti tek tako, a ne vidjeti povijest koja se nudi. Stoga
ponovo sjedamo na bicikle i ovaj put obilazimo grad. Ivan nas vodi do
najstarijeg bazena u BiH izgrađenog valjda u austro-ugarsko doba koji
radi i dan danas, gledamo oronule, nekad raskošne vile sa usahlim
fontanama i palmama koje i danas svjedoče o minulim vremenima. Još samo
da ugledamo kakvu damu s krinolinom i suncobranom, džentlmena u
besprijekorno ispeglanom odijelu, ili guvernantu s troje djece što ih
uči francuski jezik, kako provode vrijeme u miru palmi, bez Interneta,
kablovske televizije, mobitela ili Facebooka.

Ipak, cilj nam je vidjeti Daorson, stari helenistički grad nastao na
povijesnom utvrđenju koje je kontinuirano postojalo od početka ranog
(17./16. stoljeće p.n.e) do kraja kasnog bronzanog doba (9./8. stoljeće
p.n.e). Daorsi su bili narod na rubu rimskog carstva čija se granica, od
167. godine p.n.e. protezala duž Neretve. Interesantno je da su uživali
izvjesnu autonomiju, ali i da su imali stalne napade Dalmata koji su
dolazili iz pravca Cetine. Imajući na umu da ćemo vidjeti tolike stare
ostatke civilizacije na ovim prostorima ne pada nam teško dodatni uspon i
pedalanje, tim prije što vodi između predivnih, cvjetno-bijelih livada.

Na Daorsonu srećemo i rijetke posjetioce, još jednom se divimo pogledu
na Hercegovinu, a onda spust, pakovanje, brza posjeta stećcima u
Radimlji i pravac Sarajevo. Slaven još odlazi da pozdravi davno
zaboravljenog prijatelja, a mi razmišljamo o sutrašnjim obavezama.
Ponedjeljak je, Tarikova ekipa zvana "Sinovi" će da popravlja luksuzne
džipove strancima što se zadesiše u BiH, Hamza će da slika čemprese,
Mersad i Ivan da završe projekte, a autor ovih redaka će nastaviti lov
na vjetrenjače vodeći malu firmu od dvadesetak ljudi u državi kojoj je
svejedno što helenistička naselja niko ne posjećuje, što stećci
propadaju, što se ruše kuće stare dvjesto godina ili, što će i tih
dvadesetak mladih ljudi koji danas imaju posao, zbog nameta kako bi se
napunio budžet, danas-sutra ostati bez posla i otići trbuhom za kruhom.
Međutim, nakon ovakve nedjelje, nema tog ponedjeljka u koji neće svaki
od spomenutih doći sa osmijehom na licu, rumenih obraza i spreman da se
uhvati ukoštac s bilo kojim problemom. Jedna nedjelja, 70 pređenih
kilometara i toliko toga lijepog. Bicikl je čudesna stvar!

Više o ovome čitajte na www.mtb.ba

http://www.youtube.com/watch?v=U2787z4_QJg

http://www.youtube.com/watch?v=8TkYwGc5P0k&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=DsoOxcWPWW8&feature=related

Neka oprosti gospodja Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka uAmerici ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprostigospodja Evropa samo Bosna ima spomenike. Stećke.Sta je stećak? Oličenje gorstaka Bosanca!Sta radi Bosanac na stećku ? Stoji uspravno ! Digao glavu, digao ruku ! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronasao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao suzanj.

Miroslav Krleza 1960