Ratni zlocinci-vijesti

First topic message reminder :

Prioriteti Haškog tribunala Ratko Mladić i pritisak na Srbiju, izjavio glavni tužilac
04. 03. 2008.
Hag/Brisel - Prioritet Haškog tribunala ostaje hapšenje Ratka Mladića i nastavak pritiska na Srbiju, izjavio je novi tužilac Tribunala Serž Bramerc u intervjuu briselskom dnevniku "Soar". Odgovarajući na pitanje da li smatra da je Mladić u Srbiji, Bramerc je rekao da za sada nema razloga da vjeruje da se ne nalazi u Srbiji, ali da što se tiče Radovana Karadžića nema informaciju o mjestu njegovog boravka.

ma znaju oni gdje su ove Poglavice samo nece da kazu

Karadžić: NATO mi pokrao dokumenta bitna za odbranu
"Odnijeli nepoznat broj stvari i važnih dokmenata koji mogu da utječu na moju odbranu", kazao je...


Nekadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić izjavio je danas na statusnoj konferenciji u Haškom tribunalu da su pripadnici NATO snaga prilikom pretresa njegove porodične kuće na Palama odnijeli nepoznat broj predmeta i dokumenata koji bi mogli da koriste njegovoj odbrani.

"Moja porodica je tokom pretresa 2. decembra svake sobe bila sklanjana u drugu sobu pa su pretresači NATO-a, pozivajući se da djeluju u ime tužilaštva Tribunala, odnijeli nepoznat broj stvari i važnih dokmenata koji mogu da utječu na moju odbranu", kazao je Karadžić. On je podsjetio da je tom prlikom njegova supruga saslušavana u vezi sa skrivanjem haškog optuženika Ratka Mladića.

Karadžić je napomenuo da se istim postupcima vrši pritisak na svjedoke i njegove srodnike, što je prema njegovom mišljenju dovoljan razlog za odbacivanje optužnice, kao što bi to bio slučaj u svim drugim državama, jer tužilaštvo očigledno nema dovoljno dokaza protiv njega.

"Portparol NATO-a se prilikom svih pretresa pozivao na ovaj sud, odnosno tužilaštvo, a od kad sam ja ovdje on nema više potrebe za tim", kazao je nekadašnji lider bosanskih Srba obrazlažući svoj pismeni zahtjev za odbacivanje optužnice, koji je ranije podnio. Pretpretresni sudija Jan Bonomi obavijestio je Karadžića da Tribunal ne raspolaže dokazima da je tužilaštvo povezano sa tim pretresima i pozvao je Karadžića da pisanim podnescima precizira stvari i dokumente za koje sumnja da su mu zaplijenjeni.

Na početku statusne konferencije Karadžić je čestitao slavu Svetog Đorđa Srbima i Romima, ali i sudiji Bonomiju, po nacionalnosti Škotu.

"Čestitam slavu Srbima i Romima, ali Englezima i Škotima, jer koliko znam Sveti Đorđe je i njihov zaštitnik", kazao je Karadžić, izrazivši nadu da svetac neće zamjeriti učesnicima konferencije "što rade na današnji dan" (na crveno slovo po pravoslavnom kalendaru). Pretpretresni sudija, koji je sudeći po mimici bio prijatno iznenađen, odgovorio je Karadžiću da je "šokiran" njegovim čestitanjem slave, istovremeno ga podučivši da Sveti Đorđe nije zaštitnik Škota, već Sveti Andrej.

Karadžić je naveo da zna za Andreja Prvozvanog i usput primijetio da se njegove statusne konferencije održavaju "uglavnom na najveće srpske slave".

Karadžić želi razgovor sa Silajdžićem, Čengićem i Ganićem
U pismu traži informacije o distribuciji naoružanja ili municije iz Tuzle u Srebrenicu ili Žepu...10.06.2009. 15:37
Nekadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić zatražio je u pismu Ambasadi BiH u Holandiji podatke o transportu naoružanja u Srebrenicu u februaru i aprilu 1995. godine.

U pismu označenom datumom 2. juna, Karadžić traži sve bilješke, izvještaje ili memorandume sa sastanaka predstavnika vlasti BiH i predstavnika SAD, Turske, pojedinaca ili organizacija iz SAD na kojima je razgovarano o isporukama oružja u Tuzlu od 1. januara do 31. marta 1995. godine.

Karadžić u pismu dalje traži informacije o distribuciji naoružanja ili municije iz Tuzle u Srebrenicu ili Žepu tokom februara i marta 1995. godine, te podatke o učešću Armije BiH u transportu, distribuciji ili zaštiti municije ili vojne opreme u Tuzli u tom periodu.

Nekadašnji predsjednik RS, optužen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, zatražio je od vlasti BiH da mu omoguće razgovore sa članom Predsjedništva BiH Harisom Silajdžićem, generalom Hasanom Sadićem, bivšim ministrom odbrane Hasanom Čengićem i bivšim predsjednikom FBiH Ejupom Ganićem.




Autor: Onasa

A jebo te pa ovaj majmun bi još malo u zatvoru i muzičke želje.

Hag sakrio dokaze o agresiji i genocidu u BiH
Riječ je stenogramima Vrhovnog savjeta odbrane SR Jugoslavije...
12.06.2009. 10:25
Međunarodni sud u Hagu (ICTY) postigao je Sporazum sa Srbijom i Crnom Gorom o zaštiti dokumenata koje su ključni dokaz srpsko-crnogorske agresije na BiH i počinjenog genocida! Ovo je sinoć na vanrednoj konferenciji za novinare u Sarajevu ustvrdio prof. dr. Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

To, kako je rekao, potvrđuju dva dokumenta Haškog suda koja su jučer elektronskom poštom poslana na više od hiljadu adresa širom svijeta pod naslovom "Dokumenti na osnovu kojih je optužena Florens Hartman".

Riječ je o dva dokumenta od 20. septembra 2005. i 6. aprila 2006. godine. Dokumente potpisuju poznate sudije Teodor Meron i Fausto Pokar. Podsjetimo, proces pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu po tužbi BiH protiv SCG za genocid otpočeo je 26. februara 2006. godine.

Čekić je pojasnio da se uglavnom radi o zapisnicima i stenogramskim bilješkama "Vrhovnog saveta odbrane SR Jugoslavije". Između ostalog, u tim dokumentima se navodi izjava predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića da "mi u BiH danas kontrolišemo 72 posto teritorija".

- Pretresno vijeće Haškog tribunala odbilo je zahtjev SCG za zaštitnim mjerama, kojim se zabranjuje upotreba ovih dokumenata na suđenju po tužbi BiH za genocid. Žalbeno vijeće je te mjere u dva navrata odobrilo. Riječ je o Sporazumu o skrivanju dokumenata, što samo po sebi predstavlja krivično djelo. Cilj je očito bio da se sakriju najrelevantnija dokumenta, koja bi mogla posebno ugroziti SCG. Odobrene su zaštitne mjere SCG, zbog, kako je navedeno, zaštite njihovih nacionalnih interesa u vezi sa procesom koji se vodi pred Haškim sudom - rekao je Čekić.

Obnoviti postupak

Predsjednik Saveza logoraša BiH Murat Tahirović rekao je da se znalo da je postignut jedan ovakav sporazum, ali da se prvi put susrećemo sa autentičnom dokumentacijom. Naučni savjetnik Instituta prof. dr. Muhamed Šestanović naglasio je da nakon otkrivanja ovih dokumenata trebao biti obnovljen postupak u tužbi BiH protiv SCG za genocid.

Može li krvnik Karadžić izbjeći suđenje u Haagu?
Do kraja godine istječe mandat sudijama, a Ujedinjeni narodi ne izjašnjavaju se o produženju...

Suđenje paljanskom krvoloku Radovanu Karadžiću moglo bi biti dovedeno u pitanje ako Vijeće sigurnosti UN-a ne produži mandat sudijama Haškog tribunala, koji im istječe krajem ove godine, saznaje "Dnevni avaz" iz izvora bliskih Tribunalu.

Tadašnja zbivanja

Znajući to, ratni zločinac svakodnevno ima nove zahtjeve za određene materijale ili svjedočenja stranih diplomata koji su u vrijeme agresije na BiH bili na funkcijama i involvirani direktno ili indirektno u sva tadašnja zbivanja na ovim prostorima.

- Do sada nisam primijetio da je Karadžić uputio ijedan zahtjev vlastima u Beogradu. Svi zahtjevi upućeni su međunarodnoj zajednici i stranim vladama. Sudeći prema tome, čini se kao da se genocid nad Bošnjacima i Hrvatima desio hiljade kilometara daleko od BiH, a ne u BiH, i to od snaga koje su predvodili Karadžić i Milošević. U ovom slučaju, koliko god Karadžić mislio da vrijeme radi za njega, mislim ipak da vrijeme radi i za Ured haškog tužioca, jer smatram da će se Ujedinjeni narodi uskoro morati jasno izjasniti o budućem statusu Haškog tribunala - stav je Amira Ahmića, bošnjačkog oficira za vezu s Hagom.

Paljanski krvolok jednostavno čeka da se riješi pitanje mandata sudija. Jer, ako Vijeće sigurnosti UN-a ne donese odluku o njegovom produženju, a Tribunal se rasformira, postavlja se pitanje gdje će se onda uopće suditi Karadžiću. On bi se, ne treba sumnjati, najradije preselio u Beograd, odnosno jedan od tamošnjih zatvora, gdje bi mu bilo kao kod kuće. Ako bi ga, pak, osudio neki od haških sudija, ostao bi, posve je to jasno i njemu, do kraja života iza rešetaka.

Politički razlozi

Riječ je, navodi naš sagovornik, o političkim igrama Ujedinjenih naroda, koji se licemjerno ponašaju i uopće ne izjašnjavaju o tome šta će biti s Tribunalom, dok vrijeme neumitno teče. Ma koliko izjave čelnika Tribunala zvučale uvjerljivo, ipak postoji bojazan da bi Tribunal, prije nego što dvojica najodgovornijih za zločine i genocid u BiH budu osuđena, mogao zatvoriti svoja vrata, naravno iz političkih razloga i pod utjecajem onih zemalja koje štite Srbiju.

Glavni haški tužilac Serž Bramerc (Serge Brammertz) u intervjuu za naš list nedavno je kazao kako planira da krajem avgusta počne suđenje Karadžiću. S obzirom na to kako se zločinac poigrava s tužiocima, teško da će ova Bramercova najava, uprkos njegovim nastojanjima, biti i ostvarena.

Zahtjevi pakistanskoj vladi, BiH i Hrvatskoj

Karadžić je, nakon zahtjeva upućenih SAD i Švedskoj, zatražio i od pakistanske vlade da mu dostavi dokumente neophodne za njegovu odbranu, a koji se tiču isporuka oružja Bošnjacima od 1. aprila 1992. do 31. decembra 1995. godine. U međuvremenu, uputio je zahtjeve i ambasadama BiH i Hrvatske u Holandiji, tražeći da mu se dostave svi podaci u vezi s dopremanjem oružja Armiji RBiH u Srebrenici i Tuzli.




Autor: E. LATIF

Erdemović: Kao vojnik VRS učestvovao sam u strijeljanju oko 1.000 Bošnjaka
"Brano nam je na farmi tog jutra rekao da će doći autobusi sa civilima iz Srebrenice i da je trebalo da budu streljani"...
06.07.2009. 17:35
Svjedok optužbe Dražen Erdemović rekao je danas na suđenju generalu Momčilu Perišiću pred Haškim tribunalom, da je kao vojnik Vojske Repulike Srpske učestvovao u streljanju oko 1.000 bošnjačkih muškaraca iz Srebrenice jula 1995.
godine.

General Perišić, u to vrijeme načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, optužen je za pomaganje i podržavanje zločina u Srebrenici, Zagrebu i Sarajevu.

Erdemović je kazao da je 16. jula, pet dana pošto je VRS zauzela Srebrenicu, kod farme Branjevo u okolini Zvornika, zajedno sa sedam drugih pripadnika Desetog diverzantskog odreda VRS, strijeljao Bošnjake koji su dovođeni autobusima, po naređenju oficira Brane Gojkovića.

Svjedok je rekao da je komandant tog odreda bio potporučnik Milorad Pelemiš i da je njemu nadređeni bio šef obavještajne službe Glavnog štaba VRS Petar Salapura.

Dokazujući povezanost Pelemiša i Salapure sa Vojskom Jugoslavije, tužilac je u spis uveo rješenja o njihovom raspoređivanju na dužnost u VRS koja je donijela Personalna uprava GSS VJ.

Erdemović je kazao i da su neki od članova Desetog diverzantskog voda krajem 1994. godine bili obučavani u kasarni Vojske Jugoslavije u Pančevu.

"Brano nam je na farmi tog jutra rekao šta će se desiti: da će početi da dolaze autobusi sa civilima iz Srebrenice i da je trebalo da budu streljani. Pitali samo ga zašto se to radi, ja nisam mogao da shvatim, a on je rekao: 'Daj ti njima svoju pušku, stani u stroj, pa neka oni tebe streljaju'", ispričao je svjedok.

Erdemović, bh. Hrvat, 1996. godine je pred Haškim tribunalom priznao da je kriv za taj ratni zločin, a zatim je osuđen na pet godina zatvora. Na slobodu je pušten 2000. godine, pošto je izdržao kaznu u Norveškoj.

On je rekao da su žrtve bili muškarci stari od 15 do 60 godina i da su svi bili u civilnoj odjeći.

Iz, kako je rekao, 15-20 autobusa, pod pratnjom vojnih policajaca, izvođeni su u grupama od po 10 i streljani s leđa na poljani ispod farme, a samo je jedan pružao otpor.

Erdemović je kazao da je njegova jedinica strijeljala od 10.00 sati ujutro do 14.00 ili 15.00 sati popodne, kada je ubijanje preuzela druga jedinica iz Bratunca.

"Prije i poslije streljanja, na farmi je bio jedan potpukovnik VRS, čije ime ne znam", rekao je svjedok.

On je kazao da je Deseti diverzantski odred 11. jula 1995. učestvovao u napadu na Srebrenicu, ali da nije naišao ni na kakav otpor.

Pelemiš je u Srebrenici naredio jednom od vojnika da ubije civila, što je ovaj i učinio nožem, naočigled drugih vojnika, rekao je Erdemović, svjedočeći skrivenog lika i uz elektronsku izmjenu glasa.

Erdemović je ranije pred Haškim tribunalom svjedočio na suđenjima generalu Radislavu Krstiću, Slobodanu Miloševiću i Momčilu Krajišniku.

Bakira Hasečić



Za spaljivanje živih ništa osim doživotnog zatvora


Milan
Lukić jedan od najvećih zločinaca na ovim prostorima poslije Ratka
Mladića i zaslužuje da provede ostatak života iz rešetaka, kazala je
danas Bakira Hasečić, predsjednica udruženja "Žene žrtve rata"
iščekujući presudu Haškog tribunala na suđenju Milanu Lukiću i njegovom
rođaku Sredoju.

Foto: dw-world.de


Njih Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu tereti da su u proljeće
1992. godine spalili oko 70 živih ljudi u Pionirskoj ulici, te za živo
spaljivanje 70 ljudi u višegradskom naselju Bikavac.

Žrtve među kojima su uglavnom bile žene, starije osobe i djeca kobnog
14. juna 1992. godine zatvorene su u jednu kuću te potom zapaljene, a
na isti način je pogubljeno ostalih 70 Lukićevih žrtava.

Milan Lukić, kao vođa srpske paravojne grupe Beli orlovi ili Osvetnici,
na suđenju koje trajalo od 2008. godine do aprila ove godine, optužen
je za premlaćivanja muškaraca Bošnjaku u višegradskom logoru, te za
višestruka ubistva na obali rijeke Drine. Milanov rođak Sredoje, kako
navodi optužba, bio je pripadnik te jedinice.

Udruženje koje okuplja žrtve koje su preživjele teror rata, između
ostalog i masovna silovanja, tražilo je od Haškog tribunala da se
optužnica protiv Lukića proširi tačkom za silovanja, no sudsko vijeće
je odbacilo ovaj prijedlog.

"Žene koje su silovane i seksualno zlostavljanje u Višegradu dale su
izjave, te tražile da se optužnica proširi, no naše izjave je neko
sakrio. Tek nedavno smo saznale da je to bila Karla del Ponte, koje
nije htjela da se optužnica prošiti zbog skorog zatvaranja Tribunala i
nedostatka materijalnih sredstva. To je tužno i žalosno, još jedno
poniženje za sve žrtve koje danas žive kao hodajući mrtvaci", kazala je
Hasečić za Sarajevo-x.com.

No, ona se nada da će se danas, nakon izricanja presude Milanu i Sredoju Lukiću, pokazati da se isplati boriti za pravdu.

"Očekujemo da će dvojica zločinaca dobiti doživotnu kaznu zatvora, koja
bi dokazala da su žrtve na neki način zaštićene, a takva presuda bi
služila kao opomena narednim generacija da se više takvi zločini i
zločinci ne smiju ponoviti", poručuje ona.

Milan Lukić uhapšen je u Argentini avgusta 2005. godine, dok se Sredoje
Lukić predao vlastima Republike Srpske (RS) u septembru iste
godine.Tužilaštvo je u maju, u završnoj riječi zatražilo da obojica
optuženih, kako su naveli, provedu ostatak života u zatvoru, dok je
odbrana tražila oslobađajuću presudu po svim tačkama optužnice


(Sarajevo-x.com)

Višegradski monstrumi u Hagu



Sredoju Lukiću 30 godina zatvora, Milanu doživotna robija


Pretresno
vijeće III Međunarodnog tribunal za ratne zločine počinjene u bivšoj
Jugoslaviji osudilo je Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora, a
njegovog rođaka Sredoja Lukića na 30 godina zatvora za zločine protiv
čovječnosti i ratne zločine počinjene u Višegradu od 1992. do 1995.
godine.


Foto: AP

Dvojica rođaka optužena su za ubistvo, mučenje i istrebljenje počinjene uglavnom u prvim mjesecima rata.

Milan Lukić je proglašen krivim za progone, ubistvo, istrebljenje,
okrutno postupanje i nehumana djela, kao zločine protiv čovječnosti i
ratne zločine, u vezi sa šest odvojenih incidenata.

Proglašen je krivim za ubistvo pet muškaraca bosanskih muslimana,
civila na rijeci Drini 7. juna 1992. ili približno tog datuma i za
ubistvo sedam muškaraca, civila u fabrici “Varda” u Višegradu 10. juna
1992. ili približno tog datuma, koje su postrojili uz obalu Drine i
pucali im u leđa, iako su ih ovi, stoji u optužnici, preklinjali da ih
poštede. Milan Lukić je takođe proglašen krivim za ubistvo Hajre Korić
u koju je Milan Lukić više puta pucao nakon što ju je ispitivao u
naselju Potok. Dodatno je proglašen krivim za premlaćivanje zatvorenika
u logoru u Uzamnici.

Osim toga, Milan Lukić je proglašen krivim za ubistvo 59 muslimanskih
žena, djece i staraca u jednoj kući u Pionirskoj ulici u Višegradu.
Žrtve su 14. juna 1992. zaključane u jednoj prostoriji u kući koja je
nakon toga zapaljena. Utvrđeno je da je Milan Lukić u toj prostoriji
postavio eksplozivnu napravu od koje se kuća zapalila.

Sve koji su pokušali pobjeći iz kuće u plamenu dočekivali su na izlazu
i iz automatskog oružja pucali u njih. Među zatočenima u kući Adema
Omerovića u Pionirskoj ulici bio je i veliki broj djece, a među njima
dvogodišnja Enesa Kurspahić te dijete s prezimenom Kurspahić staro tek
dva dana koje u momentu kad je ubijeno nije još ni imalo ime. U kući u
Pionirskoj ulici ubijeno je najviše članova porodice Kurspahić, a među
njima i desetogodišnja Halida, trogodišnji Ismet, četverogodišnja
Lejla, trogodišnja Mirela, dvogodišnja Seila, devetogodišnja Seniha i
osmogodišnji Vahid Kurspahić. Ubijene su i 14-godišnja Sabiha i
17-godišnja Ifeta Kurspahić. U toj kući ubijeni u i 12-godišnji Faruk
te 13-godišnji Enver Sehić. Prije nego su ih zatvorili u kuću i
spalili, Lukići i Milan Sušnjar zvani Laco, kako stoji u optužnici,
pretresli su zatočene do gole kože i oduzeli im sve dragocjenosti.

Takođe je proglašen krivim za ubistvo najmanje 60 bosanskih muslimana u
u kući Mehe Aljića u višegradskom naselju Bikavac 27. juna 1992.
Pretresno vijeće je utvrdilo da su Milan Lukić i još jedna naoružana
grupa prisilili civile da uđu u kuću, nakon čega su blokirali sve
izlaze, a u kuću ubacili nekoliko eksplozivnih naprava i benzin i
zapalili je.

Na spisku B dodanom uz optužnicu nalazi se samo 18 identificiranih iz
ovog stravičnog zločina, među kojima jednogodišnji sin Šuhre Aljić koja
je također spaljena, petogodišnja Elma i jednoipogodišnji Ensar
Tufekčić. Među identificiranim žrtvama je i devetogodišnji Selmir
Turjačanin i osmogodišnja Mirzeta Vilić.

Sredoje Lukić je takođe proglašen krivim za pomaganje i podržavanje u
počinjenju djela progona, nehumanih djela, ubistva i okrutnog
postupanja. Konkretno, on je proglašen krivim za premlaćivanja u logoru
u Uzamnici i za paljenje kuće u Pionirskoj ulici, s tim da je sudija
Patrick Robinson bio suprotnog mišljenja u vezi s posljednjom optužbom.
Oslobođen je krivice, uz suprotno mišljenje sudije Pedra Davida, po
optužbama u vezi s paljenjem kuće na Bikavcu.

“Zločine u ovom predmetu koje su počinili Milan Lukić i Sredoje Lukić
karakteriše bezobziran i izopačen prezir prema ljudskom životu,” rekao
je predsjedavajući sudija Robinson.

“U isuviše dugoj, tužnoj i nesrećnoj istoriji čovjekove nehumanosti
prema drugom čovjeku, paljenje kuća u Pionirskoj ulici i na Bikavcu
mora zauzeti istaknuto mjesto. Na kraju dvadesetog vijeka, vijeka
obilježenog ratom i krvoprolićem ogromnih razmjera, ti užasni događaji
izdvajaju se po izopačenosti napada vatrom, po očiglednom predumišljaju
i proračunatosti koja ih karakteriše, po čistoj bezobzirnosti i
surovosti kojom su okupili, zatvorili i zaključali žrtve u te dvije
kuće, i time ih ostavili na milost i nemilost paklu koji je uslijedio,
te po stepenu boli i patnje koja je nanesena žrtvama dok su žive
gorile.”

Suđenje Milanu i Sredoju Lukić počelo je 9. jula 2008., a tužilaštvo je
završilo glavno izvođenje dokaza 11. novembra 2008. nakon što je
pozvalo ukupno 45 svjedoka. Izvođenje dokaza odbrane Sredoja Lukića
počelo je 1. decembra 2008. i završeno 2. decembra 2008. nakon što su
pozvana ukupno tri svjedoka. Izvođenje dokaza odbrane Milana Lukića
započelo je 17. decembra 2008. i okončano 21. aprila 2009. nakon što je
pozvano ukupno 28 svjedoka. Pretresno vijeće je pozvalo ukupno četiri
svjedoka. Završne riječi su održane 19. i 20. maja, kada je tužilaštvo
zahtijevalo da obojica optuženih provedu ostatak života u zatvoru, dok
je odbrana zahtijevala da se obojica oslobode krivice po svim optužbama.

Milan i Sredoje Lukić su bili prvobitno optuženi zajedno s Mitrom
Vasiljevićem. On je uhapšen u januaru 2000. godine i presudom Žalbenog
vijeća izrečenom 25. februara 2004. osuđen je na 15 godina zatvora.

Nakon sedam godina bježanja od pravde, Milan Lukić je uhapšen u
Argentini u avgustu 2005. godine, dok se njegov rođak Sredoje predao
vlastima bosanskih Srba narednog mjeseca.


(Sarajevo-x.com)

Karadžić optužio zapadne sile za rat u BiH
"Nadam se da će kroz moje suđenje ljudi u Bosni shvatiti šta su nam sve radili", kazao je u intervjuu FT-u...21.08.2009. 19:40
Bivši predsjednik bh. entiteta Republike Srpske Radovan Karadžić tvrdi da su rat narodu u Bosni i Hercegovini nametnule zapadne sile, koje su svoje strateške interese stavile ispred mira između etničkih grupa na Balkanu.

"Nadam se da će kroz moje suđenje ljudi u Bosni shvatiti šta su nam sve radili članovi međunarodne zajednice i kako smo izmanipulirani, naveo je Karadžić u petak u pisanom intervjuu londonskom Financial Timesu iz pritvorske jedinice u Haagu.

Karadžić je napomenuo da je već počeo prikupljati informacije od zemalja kao što su Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Sjedinjene Države za koje tvrdi da su pojedinačne strateške interese stavile ispred mira između etničkih grupa na Balkanu.




Autor: Fena

Karadžiću sudi čovjek koji je oslobodio Srbiju od tužbe za genocid



DRUŠTVO za ugrožene narode za BiH protivi se izboru korejskog suca
o-Gon Kwona za predsjedavajućeg u suđenju Radovanu Kradžiću, jer
smatraju da je isti sudac pomogao osloboditi Srbiju od tužbe za
genocid, javlja Pincom.
Društvo je uputilo oštar prosvjed nakon što je utvrđeno kako će
korejski sudac i ujedno potpredsjednik ICTY-a, predsjedavati Sudbenim
vijećem u slučaju Radovana Karadžića. On je navodno bio protiv Odluke
Žalbenog vijeća Tribunala o skidanju oznake tajnosti s vojnih
dokumenata Vrhovnog savjeta obrane Srbije.
"Skandalozan izbor suca"
Time je, kako tvrdi Društvo, pomogao osloboditi Srbiju tužbe za
genocid pred Međunarodnim sudom pravde 2007. godine. "Smatramo
skandaloznim Vaš izbor sudca O-Gon Kwona na mjesto predsjedatelja u
Vijeću za dugo očekivano suđenje Radovanu Karadžiću, optuženom za ratne
zločine i zločine genocida u BiH - navodi se u priopćenju.
U starom sudbenom vijeću koji je vodilo predistraživački postupak
protiv Karadžića bili su Christoph Flugge iz Njemačke i Michelle Picard
iz Francuske. Britanski sudac Iain Bonomy koji je vodio postupak,
otišao je iz ICTY-a zbog osobnih razloga.
"Izdane pravda i žrtve"
"Bojimo se da su izborom sudca O-Gon Kwona izdane i pravda i žrtve",
rekla je je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode
za BiH.
Sudac Kwon član je međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju
još od 2001. godine, a postao je potpredsjednik 2008. Korejski sudac
također je radio i na suđenju Slobodanu Miloševiću te je zbog toga bio
pod zaštitom dva mjeseca. Kao svoj cilj u suđenju Karadžiću istaknuo je
kako želi završiti suđenje u 30 mjeseci. Službeni datum početka
postupka Rdovanu Karadžiću trebao bi uskoro biti poznat.index

To mene ništa ne iznenađuje, jer samo govori u prilog tome , da je to sve bio dogovor - zna se ko je se sve dogovarao !

Haški sud odlučio: Biljana Plavšić u listopadu na prijevremenoj slobodi

PREMA odluci suda u Haagu bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić biti će puštena na prijevremenu slobodu, nakon što 24. listopada odsluži dvije trećine kazne koju izdržava u zatvoru u švedskom gradu Heisenbergu. Na slobodi će se naći tri dana kasnije, 27. listopada.

Prilikom donošenja odluke o prijevremenom puštanju na slobodu, sud je osim starosti i lošeg zdravstvenog stanja 79-godišnje Plavšić, uzeo u obzir da se sama predala, priznala odgovornost i krivnju za zločine, u zatvoru imala dobro vladanje i surađivala je sa sudom te svjedočila u postupku protiv Momčila Krajišnika.

Podsjetimo, Biljanu Plavšić je Haški sud 27. veljače 2003. godine osudio na 11 godina zatvora zbog progona muslimana i Hrvata na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, tijekom rata u BiH, od 1992. do 1995. godine, za što je i sama priznala krivnju. Sudu se Plavšić dobrovoljno predala 10. siječnja 2001. godine.
index

jaran (citat):

Podsjetimo, Biljanu Plavšić je Haški sud 27. veljače 2003. godine osudio na 11 godina zatvora zbog progona muslimana i Hrvata na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, tijekom rata u BiH, od 1992. do 1995. godine, za što je i sama priznala krivnju. Sudu se Plavšić dobrovoljno predala 10. siječnja 2001. godine.
index

Nije to toliko tako davno bilo , pa da se ne bi znalo kako i kada je ona djelovala :



Optužnica Biljano Plavšić optužuje , da je od 28. februara 1992 do 12. maja 1992, kad je bila supredsednica Republike Srbske BiH , od toga datuma pa nadalje je bila kao član tročlanog predsjedstva Republike Srbske ,.............. i još nešto ; od 30. novembra 1992 je bila u vrhu komande oružanih sila Republike Srbske kočila je mirovni proces i opasno je kršila više međunarodnih zakona i konvencija.
I za kraj , ona je u Hagu napisala knjigu Svjedočenja u kojoj između ostalog opisuje Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika kao najveća krivca za tragediju srbskoga naroda u BiH .

Haški kontinuitet ludila


Povratak zlikovkinje




Zločin i oprost: Biljana i prijatelji (levo Radovan Karadžić, desno Nikola Koljević)Photo: Stock







Suština
čitave priče je da Biljana Plavšić (79) nije pravično osuđena - samo
jedanaest godina zatvora - i da je Tribunal, u nameri (delimično
realizovanoj) da se domogne ozbiljnijih dokaza/iskaza kojima bi se
potvrdio genocid nad nesrbima u Bosni i Hercegovini koji je finansirao
Beograd (mi) nagovorio ratnog zlikovca (rodno korektno zlikovkinju) da
prizna sve što smo ionako znali, a nismo hteli da pitamo
Biljana
Plavšić, ratna kopredsednica zločinačke tvorevine nazvane Republikom
Srpskom, osuđena pred Haškim tribunalom na jedanaest godina robije zbog
učešća u ratnim zločinima i zločinima protiv čovečnosti koje je
priznala, biće u oktobru slobodni građanin, najverovatnije Beograda, te
će se time broj zlikovaca koji slobodno šetaju glavnim gradom Srbije
unekoliko uvećati. Haški je tribunal najavio da neće narušavati
kontinuitet koji su utemeljile kolege iz komšijskog Međunarodnog suda
pravde koji je svojedobno presudio da Srbija nije kriva za genocid,
nego tek za nesprečavanje genocida, što je strašno osramoćuje i od čega
ovde silni prsluci popucaše.
Suština čitave priče je da Biljana
Plavšić (79) nije pravično osuđena - samo jedanaest godina zatvora - i
da je Tribunal, u nameri (delimično realizovanoj) da se domogne
ozbiljnijih dokaza/iskaza kojima bi se potvrdio genocid nad nesrbima u
Bosni i Hercegovini koji je finansirao Beograd (mi) nagovorio ratnog
zlikovca (rodno korektno zlikovkinju) da prizna sve što smo ionako
znali, a nismo hteli da pitamo.
Ugledna predratna botaničarka priznala je u oktobru 2002. godine
krivicu za progon Muslimana i Hrvata u 37 opština u BiH 1992.godine,
što je, valjda, osokolilo Tribunal da joj pokloni jedanaest godina.
Zlikovkinja je, dakle, trebalo da izađe iz zatvora 2013; osuđena je za
planiranje „etničkog čišćenja” nesrpskog stanovništva koje je živelo u
oblastima pretežno naseljenim Srbima. U junu je tražila da bude
oslobođena zbog poodmaklih godina i lošeg zdravlja, za razliku od
njenih žrtava, ubijenih, osakaćenih, silovanih, opljčkanih, koje,
duboko pod zemljom, nemaju probleme sa zdravljem.Uskoro zajedno u Beogradu: Ratko i BiljanaPhoto: Stock





Tako Hag, nekada u Srbiji, a verovatno i drugde, simbol pravde
(„Teraću te do Haga i tebe i državu!“) postaje toponim nepravde, a
Tribunal se delegitimiše i za deljenje užine, a nekmoli pravde. A
jedina žena osuđena u Haškom tribunalu, zbog zločina protiv čovečnosti,
(na izdržavanju kazne u ženskom zatvoru Hinsenberg u švedskom gradu
Orebro gde je od juna 2003.) dolazi u Beograd, u Katanićevu, tu gde su
je iz poluraspadnutog „keca“ čuvali pripadnici MUP-a Srbije, ne gasivši
motor (zimi).
Nakon odluke Haškog tribunala od 29. avgusta 2001. i garancija vlade
Srbije Plavšićeva je puštena na slobodu i do početka suđenja živela je
u Beogradu, drugog oktobra 2002. priznala je krivicu po tački optužnice
koja je tereti za zločin protiv čovečnosti tokom rata u BiH, a
Tužilaštvo je povuklo preostalih sedam tačaka optužnice, među kojima i
onu za genocid. Čisti romantični patriotizam.
Na izborima 1990. godine izabrana je za člana kolektivnog
Predsedništva BiH. Istovremeno je bila i predsednica Saveta za zaštitu
ustavnog poretka BiH. Uoči izbijanja rata u BiH, aprila 1992. podnela
je ostavku na obe funkcije i prešla u Predsedništvo Republike Srpske
(RS).. U RS bila je jedan od dva potpredsednika do 1996. kada je za
predsednicu ovlastio Doktor Dabić.
Sredinom decembra 2000. godine Plavšićeva je iz zdravstvenih razloga
podnela ostavku na funkciju poslanika u Skupštini RS. Plavšićeva se 10.
januara 2001. godine dobrovoljno predala Haškom tribunalu pred kojim je
7. aprila 2000. optužena za genocid, zločine protiv čovečnosti, ratne
zločine nad bosanskim Muslimanima i Hrvatima i teške povrede Ženevske
konvencije 1991. i 1992. u BiH.Pustiće i tebe: Biljana i JovicaPhoto: Stock





Pred sudskim većem Haškog tribunala 17. decembra 2002, tokom
rasprave o visini kazne koja će joj biti izrečena, Biljana Plavšić je
pročitala izjavu u kojoj je priznala krivicu za zločine tokom rata u
BiH. Osuđena je 27. februara 2003. na 11 godina zatvora zbog zločina
protiv čovečnosti tokom rata u BiH. Iz Haga je 26. juna 2003. prebačena
u Švedsku na izdržavanje kazne u zatvoru u Hinseberju.
„Optužena je priznala krivicu za zločin protiv čovečnosti, kako se
pravno kvalifikuju progoni na političkim, rasnim i verskim osnovama.
Time je Biljana Plavšić priznala da su se zločini opisani u optužnici
protiv nje i Momčila Krajišnika zaista dogodili i da su počinjeni u
okviru ‘rasprostranjenog i sistematskog napada na civilno
stanovništvo’, u kojem je ona učestvovala ‘svesno’ i ‘sa
diskriminativnom namerom" (Haški tribunal).
Zločin zatvara krug, prvo zlikovci i pare iz Beograda, Pale i
Banjaluka, zgaženo Sarajevo, nešto mrtvih u Srebrenici (8.000), eto nam
i Biljke u Beogradu. Tek ponekom nije dobro.e-novine

Tekst: I.Kri.
Foto: stolac.org
PREMA još uvijek neslužbenim informacijama u utorak je u Švedskoj
uhićen Ahmet Makitan zvani Maks zbog sumnje da je sudjelovao u
zločinima nad srpskim civilima u logoru Dretelj.
Logor Dretelj kod Čapljine je tijekom 1992. godine bio pod kontrolom
jedinica Hrvatskih oružanih snaga, a u njemu su srpski civili
zlostavljani i držani u nehumanim uvjetima, dok su žene silovane.
Sudjelovao u ubojstvima, otmicama i mučenju srpskih civila
Makitana se sumnjiči da je kao stražar od svibnja do kolovoza 1992.
godine sudjelovao u ubojstvima, otmicama i mučenju zatvorenih civila.
Tužiteljstvo bi danas trebalo odlučiti o Maksovom pritvoru, pišu BiH
mediji.
U istrazi koja je rezultirala njegovim uhićenjem ispitano je 70
osoba, a švedskom tužiteljstvo su pomogle i druge zemlje te Međunarodni
kazneni sud za bivšu Jugoslaviju. Navodno je Makitan porijeklom iz
Stoca, a ima i švedsko državljanstvo.
index.hr

Osumnjičen za genocid


Neđo Ikonić deportovan iz SAD-a u BiH


Neđo
Ikonić koji je osumnjičen za učestvovanje u genocidu u Srebrenici 1995.
godine deportovan je danas iz Sjedinjenih Američkih Država u Bosnu i
Hercegovinu i predan nadležnim pravosudnim organima, saznaje
Sarajevo-x.com od portparola Tužilaštva BiH, Borisa Grubešića.

Neđo Ikonić


Ikonić, za kojim je bila raspisana Međunarodna potjernica, uhapšen je u
SAD-u 2006. godine zbog pokušaja prevare imigracijske službe.

Naime, njega je američki federalni sud početkom 2009. godine osudio na
godinu zatvora zbog davanja lažnih podataka prilikom useljenja u SAD,
odnosno zbog ne navođenja da je učestvovao u operacijama koje su srpska
vojska i policija izvodile u Srebrenici u julu 1995. i kasnijem
ubijanju blizu 8.000 bošnjačkih civila i zarobljenika.

Ikonić je priznao da je imigracionim vlastima 2002. godine dao lažne podatke o svom učešću u ratu u BiH.

Ikonić se terti da je 1995. godine komandovao jedinicom policije koja
je djelovala uz Vojsku Republike Srpske kao obezbjeđenje na putevima
oko Srebrenice.

Vjeruje se da je ta jedinice učestvovala u odvajanju muškaraca civila
od žena i djece, te njihovom zarobljavanju i ubistvima. Ikonića je
nekoliko svjedoka spomenulo tokom suđenja Nikoliću i ostalima dovodeći
ga u vezi sa policajcima koji su odvajali civile.

Također, Ikonić se sumnjiči da je komandovao jedinicom koja je radila
“čišćenje terena” na području oko Sandića i Konjević Polja.




(Sarajevo-x.com)