Nijaz Durakovic , Zlatko Lagumdzija ili Zeljko Komsic

First topic message reminder :

znate i sami da je sada predsjednik SDP-a u BiH Zlatko Lagumdzija i da ima puno prituzbi na njegov rad od strane clanova ali i drugih koji su indirektno vezani za SDP
licno sam upoznao Durakovica i par puta sam sjedio u njegovom drustvu (cuganje) i mogu samo da kazem da je cova veliki potencijal
Lagumdziju sam vidio par puta ali vise od pozdrava nisam nikada razmijenio vise rijeci mada mislim da on daleko manje cini nego sto moze
Ne znam sta da vam kazem, jer ja nisam clan SDP-a, ali mozemo govoriti o toj partiji i predsjedniku jer ipak ta partija ima vazan uticaj na politicka zbivanja u BiH
Eto ako bi se morao opredijeliti za jednod od njih ja bi ovaj puta bio za Durakovica

jaran (citat):Prijeko, ti mijesas babe i zabe jer u Ustavu BiH je i prije bilo nacije a to nije izum danasnjih vlasti

Baš si me utješio
Ja lijepo napisah SVOJE mišljenje , dobro ja znam kako je bilo i kako je sad .

jaran (citat):
Prije svega ocigledno ne poznajes ustav BiH
Sta simbolizira nacija Slovenac, Amerikanac, Nijemac i da ne nabrajam sada, mozda krscnastvo

Ne , jer vjera sa nacijom nema veze - to je samo u BiH

jaran (citat):
Da ne skrecem sa teme , samo da kazem ovo: Zeljko je na izborima bio kandidovan ispred SDP-a za clana predsjednistva BiH ispred hrvatskog naroda, ili ja to grijesim mozda

I to je greška , jer to je moguće samo na Balkanišen , gdje se vjera gleda kroz tobože neku nacionalnost . Razumno je meni da neko može biti i Hrvat i Srbin - ako je došao iz Hrvatske iliti Srbije da živi u BiH a ako nikad niko od većine nije živio u Hrvatskoj ili Srbiji a možda nikad i nije ni bio u tim dvjema državama - pa po čemu je to onda Hrvat ili Srbin ,............... u tome je štos.
I baš zbog toga BiH danas nema definisanu DRŽAVNU politiku. Sve je zasnovano na nekakvim entitetima, koji se vode sa politikom VJERSKOG OPREDJELJENJA ,....................... ili se ja to varam

jaran (citat):
Ustav, Ustav Prijeko gledaj a to sto mislis da nema nacija to je tvoj problem a ne problem naroda u BiH
A koja bi to nacija po tebi trebala biti, mozda Bosanac.....eto ja cu se s tobom sloziti ali pitaj narod da li ce to prihvatiti
licemjerno se kandidovati i zasjesti u fotelju clana predsjednistva BiH ispred jednog naroda i onda proklamovati tudji nacionalizam

Kakav USTAV, jel ti stvarno misliš da današnji političari uopšte gledaju na ustav ?
Pa jel ti ne znaš da se danas gleda VJERSKI USTAV , evo zadnjih dana se vode polemike da se uvede vjeronauk i u VRTIĆE , malo im je što je u školama .
Pitam se jel političari ( današnji nacionalisti ) uopšte znaju šta je država i jel se poistovjećuju kao državnici države BiH ili su vođe nekakvih kvazi etničnih nacija
Ustav , ma možeš ti njima dati i USA Ustav , al de razmisli jesu li oni sposobni da ga ispoštuju
Današnji političari , pa mi priznali ili ne nemaju u glavi BiH kao cjelokupnu državu , ne oni imaju samo određene dijelove BiH.

Pa jel ti ne znaš da se danas gleda VJERSKI USTAV

Opet ti svoje pa svoje......
U Ustavu BiH prije rata (komunistickom vaktu) je pisalo da je bosna sastavljena od tri nacije
I opet ti kazem da mijesas babe i zabe
Covjece osvijesti se jednom, ti kazes da se nacija gleda kroz vjere, de malo razmisli sta si rekao
Ja tebi jedno ti meni osgovars drugo
Ustav koji je bio u komunistickom vaktu se upotrebljavao i u ovom sistemu
Zar tebi nije nista znacio "kljuc" i to onaj nacionalni
de malo citaj sta sam ja gore napisao
Nas Prijeko je poceo stariti
A Zeljko je zaista kandidovan ispred SDP-a za clana predsjednistva da predstavlja hrvatski narod, ako ovo negiras onda si postao neozbiljan i nisi vise validan za ovakve diskusije

Jesam li ja osporio šta je pisalo i šta piše u Ustavu ?
Nisam.
Al osporavam način primjene i ako nisu sposobni biti državnici države - džaba njima Ustav.
Čim su oni državnici jedne grupe a ta grupa se zrcali kroz vjeru - nema od te države ništa , to je za mene kvazi država.

heheh nastavicemo a ja sada odoh kuci

Jesam li ja osporio šta je pisalo i šta piše u Ustavu ?
Nisam.

Kako da ne, kazes da u BiH nema nacionalnosti
==================================
[/quote]Moje mišljenje , ponavljam ; moje mišljenje je da nacionalnosti u BiH i nema , jer BOŠNJAK u BiH simbolizira prije svega islam !
Hrvat , prije svega katolizam .
Srbin , prije svega pravoslavlje

Ove nacije su postojale mnogo prije i komunizma a u komunizmu su svoju potvrdu nasli u Ustavu svih republika bivse YU

Kojih Bošnjaka ?
Ja mislim da nije tako , mislim da su za njega glasali prvenstveno oni kao što sam ja : DRŽAVA ispred VJERE .

Vjernici su zasigurno glasali za nacionaliste , koji se kite vjerskim epitetom

heheh moj Prijeko ti sve vjernike proglasi za nacionaliste

Ne , jer vjera sa nacijom nema veze - to je samo u BiH

Ovo poturas, jer itekako ima veze u Zapadnim zemljama sto ja svakako ne volim, i ja sam da drzava bude odvojena, ali pogledaj vjerske praznike (najednostavniji primjer) koji su u svakoj zapadnoj zemlji proglaseni kao drzavni

Sve je zasnovano na nekakvim entitetima, koji se vode sa politikom VJERSKOG OPREDJELJENJA ,....................... ili se ja to varam

Da varas se, vjera se svuda koristi da bi se lakse narod obrlatio a to politicari rado koriste kao zastitnici 'svoje" vjere i "svoga" naroda a posto je narod naivan onda im nema pomoci
Sjeti se samo Milosevica koji je po opredjelenju bio ateista i nije vjerovao u Boga ali je dobro koristio vjeru u politicke svrhe, to se zove PRAGMATIZAM

Pa jel ti ne znaš da se danas gleda VJERSKI USTAV

Ja jos za vjerski Ustav nisam cuo, molim te pokazi mi ga

Današnji političari , pa mi priznali ili ne nemaju u glavi BiH kao cjelokupnu državu , ne oni imaju samo određene dijelove BiH.[quote]
Ovdje cu se apsolutno sloziti s tobom, ovo je zaista tacno

Ok, sad idem na posao a još jednom : ne osporavam ja USTAV , već samo samrekao , citat : Moje mišljenje , ponavljam ; moje mišljenje je da nacionalnosti u BiH i nema , jer BOŠNJAK u BiH simbolizira prije svega islam !
Hrvat , prije svega katolizam .
Srbin , prije svega pravoslavlje

Dakle, moje mišljenje a ne tvrdnja
Taj ustav osporavaju političari a ne ja

Ipak ga ti osporavas, a ako ga neko krsi to je druga stvar
A sta kazes na cinjenicu da predsjednik USA kada prima duznost predsjednika zakune se tako sto stavi ruku na Bibliju, i jos nesto, svi clanovi Senata i Kongresa rade to isto
Iii, mislis li da je to vjerska drzava ? Ukljuci i ono sto sam prije pisao o zapadnim zemljama
E vidis bas me interesuje da li bi tebi to smetalo kao gradjaninu USA
Napominjem da Amerikancima ne smeta, cak sta vise oni bi vise vjere u drzavu iako je sva vjerska
U Ustavu USA pise da je to drzava na temeljima krscanstva
Eto ti materijala
Jest da smo se udaljili od Komsica, ali posto si negirao da se on kandidovao kao predstavnik ispred hrvatskog naroda malo smo prosirili temu

idete mi na zivce...

Bistarcanka (citat):idete mi na zivce...

Probaj Bronhi, lakse se dise

probala, ne pali ali malo mi manje idete na zivce vas dva sad ... umirili ste se

ova slika govori sve....jedini je od ove dvojice navedeni koji je spreman da vodi našu zemlju a da to ne bude pogrešno

Nijaz Durakovic

„Da sam bio na mjestu Alije Izetbegovića,
nikada ne bih rekao ono što je on kazao:
'Jamčim vam da rata neće biti.' Ja bih izašao
na televiziju i rekao tri rečenice:
'Građani Bosne i Hercegovine, na Bosnu i Hercegovinu se
sprema agresija.
Mi smo pred ratom i kataklizmom.
Ustajmo u odbrani zajedničke nam domovine.'“
(Nijaz Duraković 1949. – 2012.)

Piše: Emir Imamović
„Naš svijet je najpitomiji na dženazama“, napisao je jedan manje poznati bosanskohercegovački pisac. A smrt je, to nije napisao, razlog da se sjetimo da je onaj što će pod zemlju – nekada bio živ. Što je nečija dženaza veća, to se o njegovom životu govori k'o o tuđem. Čitajući izvještaje sa komemoracija i sahrane doktora Nijaza Durakovića, morao sam provjeravati je li on, do nedjelje u kojoj ga je izdalo srce, bio profesor na Fakultetu političkih nauka ili još nešto: premijer, član Predsjedništva, ambasador u, barem, Crnoj Gori... A nije. Nijaz Duraković je pod bosansku zemlju otišao kao politički marginalac, jedan od likova iz bolje prošlosti pregaženih u furioznom procesu općeg propadanja Bosne i Hercegovine. No, to ne znači da nije zaslužio dostojanstven ispraćaj. Sasvim suprotno: zaslužio je, davno, i počasnu salvu i dvije, tri komemorativne sjednice i grob u aleji velikana koje nema.
Bio je, kažu i treba vjerovati, dobar čovjek. Bio je, to znam, dragocjen novinarski sagovornik sa zanimljivim odgovorima: „Imam originalne zabilješke sa tih sesija u Topčideru, Domu garde, u Palači Federacije itd. Tim sesijama je uglavnom predsjedavao Branko Mamula, penzionirani admiral, ali neprikosnoveni lider i sigurno number one u cijeloj JNA, čak je i Kadijević bio ispod njega. Ja sam bio na 27 sastanaka u Beogradu, gdje su me uporno ubjeđivali da bi najbolje bilo da se SDP BiH, da kažem ovaj bosanski izraz, prisalameti SKPJ-u. Na jednoj od zadnjih sesija, gdje je bilo ravno 28 aktivnih i umirovljenih generala i admirala, a od civila, tu imam i svjedoke, bili su naš Raif Dizdarević, Lazo Mojsov i mnogi drugi, ja sam priveden, što kažu, uza zid, da konačno kažem da li pristajem ili ne. To su me direktno pitali Mamula i Kadijević. Vadio sam se na, da kažem, neku pikanteriju. Obezbjeđenje je bilo strašno, sve je pečaćeno crvenim voskom, sve se prisluškivalo... Ja sam otišao jednostavno u toalet, pratio me je jedan pukovnik, čak i na pišanje. Pozitivno me iznenadio Lazo Mojsov. Kad smo bili nad onim pisoarima, on je meni pokazao gore na svjetlo i šapnuo mi: mali, ne daj se, u pravu si. Ja sam onda ušao u salu i rekao da to ne mogu odlučiti, morao bih sazvati bar Centralni komitet pa da on odluči o svemu tome, nije ta partija moja privatna prćija itd., na što je admiral Mamula stao lupati žestoko šakom od sto i rekao da ga niko u životu nije razočarao kao Nijaz Duraković“... Ali i još zanimljivijim pričama nakon što se diktafon ugasi. „Zovu mene iz Amnesty Internationala“, pričao je jednom prilikom, „i kažu da ima još političkih zatvorenika. Ja kažem da nema, sve smo oslobodili. Ima jedan, opet oni. Nema. Ima. Gdje? U Zenici. Nazovem upravnika zatvora, kaže stvarno ima. Puštaj, govorim, a on kaže: neće. Kako neće? Neće, kaže zaljubio se. Pa pusti mu i tog momka, jebo te on“. Tako su se, eto, kovale mučeničke sudbine kasnijih muslimanskih prvaka. O kome je riječ, nije važno: umro je prije nekoliko godina.
Nijaz Duraković je baš imao nesreću da se rodi u krivo vrijeme. Zato je, valjda, sve svoje političke bitke u Bosni i Hercegovini izgubio. „Mi na ovim izborima nećemo pobijediti, mi ćemo trijumfovati“, grmio je onim svojim promuklim glasom masama koje su zbilja zbunjivale. Skupovi Saveza komunista Bosne i Hercegovine okupljali su mnoštvo, pobjednički duh se moglo skoro opipati, a kandidat za člana Predsjedništva Nijaz Duraković izazivao je ovacije čim bi prišao mikrofonu. Na izborima su trijumfovale: Stranka demokratske akcije, Srpska demokratska stranka i Hrvatska demokratska zajednica, osvojivši čak 84 posto skupštinskih mandata. Onih preostalih šesnaest SKBiH je trijumfalno podijelio sa još šest stranaka. Fikret Abdić i Alija Izetbegović postali su članovi Predsjedništva iz, kako se obično kaže, reda bošnjačkog, u to doba muslimanskog naroda, a Duraković zastupnik u Skupštini Republike BiH u kojoj nikada nije izgovorio: „Građani Bosne i Hercegovine, na Bosnu i Hercegovinu se sprema agresija. Mi smo pred ratom i kataklizmom. Ustajmo u odbrani zajedničke nam domovine“. I da jeste, ne bi bilo koristi: izborni pobjednici već su poručili: „Ako bude izabran Nijaz Duraković, bit će rata. Ako bude izabran Alija Izetbegović, dogovorit ćemo se“ (Radovan Karadžić); „Mirno spavajte, rata biti neće“ (Alija Izetbegović).
Ipak, Nijaz Duraković 1993. ulazi u Predsjedništvo koje je formalno imalo sedam, a suštinski dva člana: Izetbegovića i Ejupa Ganića. Sve što je stolački socijalista mogao, jeste zajedno sa Tatjanom Ljujić-Mijatović, Mirkom Pejanovićem, Ivom Komšićem i Stjepanom Kljuićem potpisati saopćenje kojim su upozorili na "instrumentalizaciju vjere u političke svrhe i islamizaciju Armije BiH". Upozorenje ne da nije ozbiljno shvaćeno, već nikoga nije niti zanimalo. Korpusi Armije već su uveliko umjesto priručnika o protivoklopnoj borbi ili nagaznim minama, objavljivali knjige tipa Mezhebi u islamu, Izetbegović je vojsku pozdravljao selamom, a za svaki ozbiljniji razgovor o Armiji ili njenim poginulim pripadnicima, trebao je bosansko-arapski rječnik.


Ni sa vlastitom strankom Duraković nije prošao bolje: osnovao je i napisao program Socijaldemokratske partije BiH, čiji predsjednik 1997. postaje Zlatko Lagumdžija. Učenik nije ubio učitelja, ali ga jeste marginalizirao do te mjere da Duraković SDP napušta 2002. godine, rekavši na odlasku: „Lagumdžija je konačno potrošen političar i doveden je u stupicu: ako se kandidira za člana Predsjedništva, čeka ga Haris i sigurno gubi. Ako se kandidira za državnu listu, čeka ga Nijaz - još sigurnije gubi. Jedino mu preostaje, ako može kako, da nabavi ličnu kartu iz sela Strgačine pored Rudog, odakle su Lagumdžije, pa da sebi stvara šanse u Goraždanskom kantonu“.
Zlatko Lagumdžija je, inače, i dalje predsjednik SDP-a, trenutno najmoćniji bošnjački političar i ministar vanjskih poslova.
Od 2006. godine, Duraković je bio član Socijaldemokratske unije, stranke čije gašenje ne bi primijetio niko osim predsjednika Nermina Pećanca, ali ni on ne bi znao šta mu je, osim što bi osjećao kako mu nešto fali.
Sudbina Nijaza Durakovića paradigmatična je za cijelu jednu generaciju bosanskih muslimana, djecu emancipacije koju je taj narod doživljavao u Jugoslaviji i „komunističkoj“ Bosni i Hercegovini, generaciju izgubljenu pa zgaženu u devedesetim godinama prošlog i odbačenu i prvoj deceniji ovog stoljeća. Zemlji sa kojom se historija, kako kaže Selimović, voli gorko šaliti, državi u kojoj su prvo raspisani izbori, da bi tek onda uslijedilo formiranje stranaka, Nijaz Duraković je otvorio vrata višepartijskog sistema koji će nekada moćnog predsjednika Saveza komunista BiH učiniti, istina glasnim i rječitim, ali neutjecajnim opozicionarom. Kao takav, bitan za lijeve, građanske medije i potpuno nevažan u ključnim političkim procesima, Duraković će provesti posljednjih dvadeset godina života, gledajući kako do nevidljivosti nestaje onaj svijet u kojem je jedan dječak iz Stoca mogao doći do doktorata i kako na njegovim ruševinama nastaje onaj u kojem se odbacuje najbolje, a baštini najgore iz vremena u kojem je hercegovački profesor doživio vrhunce političke karijere, a da nije zagovarao ni kult vođe, ni delikt mišljenja, niti demonstrirao bahatost, barem u onoj mjeri u kojoj su to radili i rade i oni što su ga 1990. pobijedili i oni što su ga 1997. smijenili sa mjesta predsjednika SDP-a BiH. Stranke čiji osnivač zapravo nikada i nije imao pravu šansu, dok je njegov nasljednik svaku takvu upropastio.

Svaku svoju reakciju možete poslati autoru na e-mail: imamovic@radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba

http://www.radiosarajevo.ba/novost/72983