SOKANTNE VIJESTI ...

evo dragi moji,nesto sam citala,nisam znala gdje da stavim ovu strahotu,a zelim da cujem i vase misljenje o ovom dogadjaju


Pedofilska 'Sodoma i Gomora' kraj Doboja


Božena M. Majka 13-godišnje žrtve J.M. brani zločince, a kćeri se srami: 'Pa što ako su je skidali i malo pipkali, nisu je

Nenad Tegetlija, 41-godišnjak iz sela Pećnika u dobojskoj regiji, seksualno je zlostavljao svoju 13-godišnju nećakinju. Osuđen je na tri godine zatvora. Mirko Jovanović, 25-godišnjak iz susjednoga sela pipkao je drugu djevojčicu i osuđen je na dvije godine zatvora.

Bećir Hodžić ima 59 godina, Ante Grabovac 72 godine, Miloš Nedić 31, Konstantin Trivučević star je 65, Slobodan Pančić 29, a Petar Bjeličević čak 79 godina. I njih je, kao i Tegetliju i Jovanovića, zbog seksualnoga zlostavljanja djevojčica osudio Okružni sud u Doboju.

A 20-godišnji Srđan Kukić, tri godine stariji Danijel Gunjević, 21-godišnjaci Branislav Đurđević i Sanjim Simić, vršnjaci stari 42 godine Novak Damjanović i Nenad Radojčić te Milivoj Ilišković osuđeni su na istome sudu zbog "običnih" silovanja. Njihove su žrtve bile starije od 14 godina... Sve te presude silovateljima i pedofilima izrečene su u dobojskoj regiji samo ove godine.

I to nije sve. Sudit će se i 74-godišnjem Milenku Vučinoviću, prijavljenom da je dulje vrijeme silovao 17-godišnju Č. Đ. Na optuženičku će klupu i 32-godišnji Dragiša Popović, koji je pak imao odnos sa svojom maloljetnom sestrom pa će mu se uz silovanje suditi i za incest.

Tridesettrogodišnji Suad Ibrahim Kadić odgovarat će za obljubu hendikepirane R. A., za koju nitko ne zna kada je i gdje uopće rođena. Godinu stariji Alija Malkić silovao je maloljetnu T. Lj., Sreto Kuledžić, 28-godišnjak, isto je učinio 21-godišnjoj K. D. Stahinja Đurić, star 24 godine, silovao je šest godina mlađu L. J. Među posljednjima uhićenima u ovome kraju je 70-godišnji Nikola Šego. Njemu će se suditi da je seksualno zlostavljao istu onu djevojčicu zbog koje je već osuđen Nenad Tegetlija.

Što se to događa u dobojskom kraju? Sodoma i Gomora? zapitali smo se dok smo zbrajali žrtve silovanja i napastovanja i slušali, u nevjerici, kako tamošnji suci blago kažnjavaju krivce.
Nekoliko sati kasnije, dok smo po selima siromašne općine Vukosavlje pokraj granice s Hrvatskom u Slavonskom Šamcu tražili obitelji žrtava, postalo nam jasno zašto su kazne tako male. U selu Pećniku, zabiti u kojoj je dvaput napastovana 13-godišnjakinja, na ulici susrećemo njezinu .***** Boženu M.

Ne znam što ću s ćeri. Ni moj brat ni Nikola ju nisu oštetili, a ona sad tako protiv njih govori. Ko da nam nije već dovoljno teško. Posla nema, novaca nema, ovdje sada i bogati plaču požalila nam se.

Ako tako mislite, zašto je vaš brat skidao do gola vašu kćer, upitali smo Boženu.
Pa zato da provjeri jel ju neko drugi oštetio i da men kaže ak nešt nije u redu. A Nikola nam je pomogo da dođemo u ovu kuću i šta ću sad ja od sramote šta mu je mala to napravila? Pito ju i on da se skine, dao joj šest maraka (24 kune, op. a.) i malo gledo. Di bi on i mogo šta radit istrese majka svoju ljutnju na kćer.

Kaže da je njezina obitelj (muž pijanac i petero djece) uvijek bila u dobru s Nenadom. K njima je često navraćao i vremešni Nikola, za kojeg nam je kazala da živi u susjednom selu Gnionici, ali u Zagreb odlazi po penziju. Pomogao im je on, kaže, da uđu u kuću Alojzija Brkića, koji sada živi u Osijeku i koji ih sutra kani izbaciti iz kuće. I dok objeručke grabi cigaretu koju smo joj ponudili, govori kako joj je to ručak i još jednom se istresa na kćer: Eno je sad u kući, nešto kao piše. A ja zbog nje na ulicu ne mogu, sram me. Sad se još bojim da mi i muža ne zatvore i optuže da joj je i on nešto radio rekla je i produljila dalje, gurajući pred sobom dječja kolica koja je natrpala starom odjećom.

I njezin se susjed okomio na nesretnu djevojčicu: Da je moja, ja bi je zavezo lancem za drvo i tako bi joj davo i jest. Pa vidi ti nje, eto već dva čoeka je zatvorila. Kad bi smio, zatvorio bi put pred svojom kućom, da odavle nikada ne prođe ljutito je mahao rukama.

I dok u civiliziranome svijetu ovako traumatizirana djeca odmah dobiju stručnu pomoć, a u Hrvatskoj se kani uvesti javni registar pedofila i Vlada predlaže da se počiniteljima takvih zločina izrečene zatvorske kazne nikako ne smiju umanjiti, upitali smo kakvu je pomoć od institucija dobila 13-godišnjakinja iz Bosne i Hercegovine.

Doznali smo da je dvaput bila na ginekološkom pregledu, nakon svakog napastovanja, a jednom je prenoćila u Sigurnoj kući u Modriči. Obećano joj je da će, tko zna kada, razgovarati i s psihologom kako bi joj pomogao osloboditi se strahova. I to je sve.

Procitala sam ovo i nisam se sgrozila......Mozda zato sto se meni to skoro desilo.......MRZIM TAKVE OSOBE A NEKE I ZNAM.........

ja sam raja u tim stvarima krvolocan, zar nije tog suda stid da takvog jednog covjeka puste nakon tri godine zatvora, u takvim slucajevima se vidi se da je taj system pravosudja pogresan, tri godine zatvora nisu nistu ljudi ja sam osobno bio u zenici u zatvoru neko vrijeme i tri godine prolete zacas, ja takve ljude patijo i mucijo i i skracivo bi im smrt, jer takvi gadovi nisu zasluzili da da dobiju ikad onaj osjecaj slobode i zivota ja bih im oduzeo zivot i slobodu

Najzalosnije je to da je pravosude, zakon i pravna drzava u tajcu. Tu pise, Hrvatska nesto cini vise, to nije istina, imam osjecaj da oni kojima je najpotrebnija zastita najmanje imaju od nje, imala sam priliku sama doci do zida i potraziti pomoc ali sve je to samo mrtvo slovo na papiru.
Neka govori tko god hoce da arapske zemlje imaju prestroge zakone, ja sam vec rekla sta bih, onu stvar na panj pa udri, u nekim slucajevima bi trebalo i onu stvar i rukice pa cap
(a u nekim slucajevima i jezik)

Little_Angel (citat):Procitala sam ovo i nisam se sgrozila......Mozda zato sto se meni to skoro desilo.......MRZIM TAKVE OSOBE A NEKE I ZNAM.........

Neda Sabina...pa makar ja osobno morala CAP...

sabina (citat):

Little_Angel (citat):Procitala sam ovo i nisam se sgrozila......Mozda zato sto se meni to skoro desilo.......MRZIM TAKVE OSOBE A NEKE I ZNAM.........

Neda Sabina...pa makar ja osobno morala CAP...

Trebat ce mi velika pomoc oko te osobe

Da, svašta se dešava jer ne funkcionira država!!!!!!!!!!!
Čitajući ovo , mene ništa nije iznenadilo , jer toga je mnogo više al se ne daje u javnosti - jednostavno ostaje iza 4 zida.
A zašto ?
Zato što institucije žrtvu napadaju , kao da su same krive i normalno je da žrtva već na startu ima strah da bilo kome šta kaže.
Državnici gledaju kako se u svim segmentima obogatiti a takve slučajeve oni gledaju sa gnusanjem.
To se dešava i dešavat će se , dok se ne zamijeni vlast a vlast je teško zamijeniti , jer svako svoje štiti - kao da je advokatski plaćen.
Ja na pojedinim forumima kad šta kažem protiv vlasti - nisam ništa drugo do izdajnik ili ne znam već šta,.................
Kritičar treba biti , jer kritika je ogledalo vlasti, ako ima kritike , vlast se prisili da se mijenja a to je većini teško shvatiti.

Tako je Prijeko, drzava je veliki krivac, a ako ne valja treba reci, pitanje je dali tko slusa, ja sam par puta postavila pitanje, ali tesko to kod nas ide. Lakse ce Udruga za zivotinje zastititi pse od pokusa (nije da ne volim zivotinje, ali..) nego sto ce koja udruga uciniti za pravosudni sustav (ja kontaktirala udrugu b.a.b.e., ali nista oni rade samo na svojoj promociji, ja predlagala prosvjed, ali nitko nista). Zene i djeca nam umiru od nasilja kao muhe, pune novine su, nema dana da nesto ne osvane....ali koga briga.

Sve bi ja to po kratkom postupku .Metak u celo

TRGOVINA ORGANIMA Svjedočanstvo Mije Grgića (53) iz Daruvara koji je devet i pol godina "crpio život" iz bubrega 21-godišnjeg Indijca Palje
Kupio sam bubreg na indijskoj tržnici organa
Autor SANDRA VELJKOVIĆ





Ovdje je moj "Indijac" kaže Mijo i zadiže košulju. S desne strane trbuha, od dna prema leđima, proteže se rez od operacije, dug 30-ak centimetara.
A ovo je moj indijski prijatelj pokazuje sad Mijo na fotografiju koju vadi iz omotnice pisma. Na njoj stoji uz nasmijana tamnoputa mladića. Čak su i slični. Obojica imaju brkove: mladić kicoške, Mijo bujnije, do ruba brade. No veza dvojice muškaraca mnogo je dublja od pukih brkova devet i pol godina taj je 53-godišnjak, koji se nakon rata iz Kaknja preselio u Daruvar, živio s bubregom kupljenim od 21-godišnjeg Indijca Palje.

Ne idite u Indiju!
Svjetska zdravstvena organizacija prošlog je tjedna ponovila apel pacijentima da ne idu u kupnju organa u Pakistan i Indiju. "Tamo će do kraja stoljeća gotovo polovica populacije biti bez jednog bubrega", upozorili su. Kad je riječ o kupnji organa, na pamet prvo padnu skandali krađe organa od nevoljnika u slamovima Argentine, logori smrti u Kini i bahati bogataši koji nemilice eksploatiraju nevolju tih ljudi. No, priča ima i drugu stranu. Mijo Grgić niti je bogat, niti mu je cilj bilo unesrećiti druge.

Samo sam želio živjeti, doživjeti da vidim unuke ponavlja Mijo. Njegova je logika jasna: on nešto nije imao, a drugi je to nudio. I dobro svima, kaže.
Taj je rudarski tehničar iz Kaknja radio u Ljubljani 14 godina, sve dok mu se 1988. zdravlje nije pogoršalo. Čim bi nešto stavio u usta, povratio bi. Tek dvije godine poslije liječnici su napokon postavili dijagnozu oba su mu bubrega otkazala.

Tad mu je bilo 36 godina i imao je tri male kćeri. Vratio se u Bosnu bliže obitelji, a prvu je dijalizu imao u Sarajevu u lipnju 1990.
Teško sam je podnosio kaže grčevi, mučnine, nakon tretmana nisam mogao hodati. Gladan si, žedan. Ako jedeš, više patiš na dijalizi. Znao sam da to neću moći dugo izdržati.
Supruga nije bila pogodan donor, a liječnici su bili iskreni: Nije presađivanje kao kalemljenje voćke. Čekaj dok nađemo pravog davatelja. Može to biti sutra, može nakon 20 godina, ili nikad.

Spojila ga časna
Mučio se točno godinu dana, a onda mu je časna sestra u bolnici tutnula zgužvani papirić s načrčkanim brojevima. Bio je to broj faksa nekog liječnika iz Indije.
Pošalji mu nalaze tipizacije tkiva kazala je. Bila se baš vratila iz Indije i znala je da je ta zemlja prava meka transplantacijskog turizma. Tijekom 70-ih presađivanja su obavljana u tajnosti u bolnicama, no kad je postalo jasno da liječnici zarađuju enormno za lokalne prilike, sve više ih se upuštalo u privatni biznis. Posao je cvjetao, a vrhunac je dosegnut u 80-ima, kad se prema potkontinentu počela slijevati rijeka bogataša iz Saudijske Arabije. Od svih presađivanja, više od polovice obavljeno je na strancima, i to, naravno, za dobru cijenu. Operacija je 1991. iznosila 45 tisuća maraka.

Nisam se dvoumio ni trena, pristao sam priča Mijo. On i još dvoje pacijenata, Muhamed i Asja, skupilo je u dva tjedna novac, od rodbine, prijatelja i donacija, te su krenuli u Indiju. Čak su dobili vodiča, sve uračunato u cijenu. Let do Bombaya trajao je 24 sata.
Tada me pogodilo, kamo ja to idem? Ne znam ni tko će me dočekati, niti hoću li se živ vratiti. Imam samo taj broj faksa prisjeća se Mijo. U bombaysku luku sletjeli su u podne. Dočekao ih je liječnik. Uglađen čovjek, od 40-ak godina. Pružio im je ruku i rekao: "Sve će biti u redu."
Redovi gladnih donora
Kad su izašli iz zgrade, kao da ih je netko bacio u more. Ljepljiva vrućina. Smiraj je donio hotel. Zapadnjački, s klima-uređajem, svatko je dobio svoj apartman. A onda iščekivanje. Kad će ga pozvati, samo je o tome razmišljao i dok je šetao gradom, i dok se na tržnici cjenkao za darove obitelji... Kćeri je kupio prsten, a supruzi sat. Samo je jednom prasnuo u smijeh kad im se na putu ispriječila krava pa su morali čekati da se sveta životinja sama pomakne.

Gotovo su zakasnili na dijalizu u malu kliniku, privatnu kuću opremljenu vrhunskom opremom, kamo su ih vozili taksijima. Nakon jedne dijalize, Mijo je ustao da protegne noge i pogledao kroz prozor. Kroz isti je prozor pogledao i prije nego što su ga priključili na aparate: tad je vidio veliku livadu. Ono što je vidio četiri sata poslije nikad neće zaboraviti.

Dokle god ti je pogled sezao bili su ljudi, ljudi, ljudi... Kao da si došao na utakmicu. Siromasi, vidjelo se to po odjeći. Zamotani u krpe. Neki stoje, neki čuče, neki se izvalili... Svi su oni nudili organe. Tri puta tjedno čamili su pred vratima klinike, čekajući da im uzmu uzorke tkiva. Žene, starci, pa čak i djeca, valjali su se u prašini vrebajući pogledom liječnike u bijelim kutama kaže Mijo.

Najviše je bilo golobradih mladića. Njihovi su organi najtraženiji objašnjava Mijo. Za litru krvi dobiju dolar, za bubreg tisuću dolara.
Mijo je svoj dobio tjedan dana nakon što je stigao u Indiju. Uvečer je morao hitno na dijalizu, a operacija je bila zakazana za sljedeće jutro. Ušavši u kliniku, našao se oči u oči s nasmijanim mladićem. Bio je bos, umotan u halju. Miji je trebalo nekoliko sekundi da shvati da je to njegov donor.

Spasili si život
Steglo me kad sam vidio kako je mlad kaže Mijo. Što ako mu se nešto dogodi pa mu i jedini bubreg otkaže? pitao se. No, mladić ga je razuvjerio. Smijao se cijelo vrijeme, kao da je dobio na lotu, izgrlio i izljubio Miju. Prodaja bubrega bila je spas za njega, najstarije od dvanaestero djece. Završio je trgovačku školu, a novac mu je, barem je tako rekao, trebao za dućan.

Tako ću pomoći braći kazao mu je Palja.
Sljedeće jutro Mijo je liječniku predao 45 tisuća maraka, a potom su ga uveli u operacijsku dvoranu. U isto vrijeme, u susjednu salu uvezli su Palju. Oba su zahvata obavljena u isto vrijeme. Dok su ga operirali, u kapelici u sklopu klinike služila se misa koju je Mijo platio. Obje su operacije prošle u redu. Palja je otpušten dan poslije, a Mijo je u bolnici ležao sedam dana.

Na put kući krenuo je u velikim bolovima. U zrakoplovu nije smio reći da je netom operiran, takve su bile upute liječnika. Na aerodromu u Sarajevu dočekala ga je obitelj. Kćeri je odmah dao prsten, supruzi sat, ali je najveću vrijednost nosio u sebi. Uostalom, indijski sat radio je osam, a Paljov bubreg čak devet i pol godina.

Sta li ce se jos dogoditi.. grozno..

Ovdje nista dobro procitat :no:


Boze me sacuvaj svata ima na ovom svijetu,ma necu ovo ni da citam vise :no:

Haaa boze sacuvaj sva sam se najezila od uzasa ovih dogadjanja ..